ROMANIJAPRES, 1

SVE NA ČISTINU

O MOMČILU MANDIĆU

romanijapres | 12 Jul, 2010 08:49

KADA SVI SPAVAJU MANDIĆI RADE

  •  U vrijeme nacionalnog buđenja u BiH, pred rat, kao kadar Srpske demokratske stranke, bio je zamjenik Ministra unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine. Ministar je bio kadar Stranke demokratske akcije - Alija Delimustafić.
        Mandić je glavni arhitekata podjele MUP-a Bosne i Hercegovine. Za to su mu poslužile Srpske autonomne oblasti, kao što je SAO Romanija, gdje je izvršeno prvo postrojavanje MUP-a  srpskog naroda u BiH. 
     Momčilo Mandić je najviše dovođen u vezu s bivšim ministrom policije u Izetbegovićevoj vladi Alijom Delimustafićem, koji je sredinom 2001. uhapšen u Beogradu. " NJih dvojica su stari sarajevski poznanici, ali i obojica važe za sumnjive biznismene. Njihova veza je, u stvari, najbolji primer za istinitu tvrdnju da je rat u BiH bio kontrolisan od nikada suprotstavljenih kriminalnih grupa sa sve tri strane.
Momčilo Mandić je kum i poslovni partner Alije Delimustafića i bio je njegov zamenik na čelu bosanske policije pred izbijanje rata u BiH. U prvoj vladi Republike Srpske 1992. godine imao je funkciju ministra pravde, a nakon godinu dana odlazi u Beograd i postaje šef Biroa Republike Srpske. Važio je za čoveka od najvećeg poverenja Radovana Karadžića)
        U vrijeme početka rata u BiH, Radovan mu daje mjesto Ministra za pravosuđe, a na mjesto Ministra unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srpskog naroda u BIH, postavlja Miću Stanišića sa Pala. Zahvaljujući "dobrim vezama", u to vreme počinje intenzivnije da se bavi biznisom, prvenstveno naftom. Ubrzo je svoje "poslovno carstvo" proširio i na Republiku Srpsku, gde i sada ima više firmi koje se bave različitim poslovima za aferu aluminijuma iz Mostara, najčvršće se vezuje ime Momčila Mandića, krađu inventara iz škole unutrašnjih poslova u Sarajevu, dilerisanje deviza u Beogradu i zamjena novca iz Republike Srpskog naroda u BiH za dinare i devize u SRJ. U stvari, dok je bio zamjenik ministra unutrašnjih poslova u predratnoj BiH., kada je reformista Ante Marković i predsjednik SIV-a Jugoslavije, obuzdao vulkansku iflaciju, svodeći odnos marke prema dinaru 7 : 1, Mandić i Delimustafić su imali zadatak da spale velike količine novca koji je u bio u opticaju u SRBiH. Oni to nisu uradili, već su ga izdilerisali preko tajnih kanala. Tu su stekli prvi veliki kapital, a i vezali se u lopovsko klupko. Ratna i poslijeratna dešavanja još više učvršćuju njihovu vezu, tako de se i odbjegli i zakonom gonjeni ministar Delimustafić krio kod Mandića u Beogradu, pa čak i na lažnu ličnu kartu.
U ratu, Mandić postaje direktor Konzulata Republike Srpske u Beogradu. Od tada jača i grana svoj profiterski zamajac na području Srbije, Republike Srpske, malo manje Crne Gore, a proširuje ga na prostoru Balkana.
Zvanično, on je direktor predstavništva "Privredne banke" u Beogradu. Preko te banke stizale su penzije u Republiku Srpsku. Sama struktura banke bila je napravljena tako da je Milorad Dodik, kada je došao na vlast, prevrnuo svaki kamen da smeni Mandića, ali bez uspeha.
Mandić čovek koji je u Beogradu godinama na ivici biznisa i kriminala radio s ljudima iz Miloševićeve vlasti. Osim biznisa s naftom, Mandić se bavi i ugostiteljstvom, a u poslednje vreme i građevinarstvom, praveći u samom centru Beograda zgrade u kojima prodaje i iznajmljuje poslovne prostorije.
Istovremeno je i direktor Rukometnog kluba "Partizan" i član Upravnog odbora Rukometnog saveza Srbije i Crne Gore. Momčilo Mandić važi i za jednog od glavnih finansijera SDS-a, a po mnogima on je danas i jedan od najjačih ljudi u toj partiji. Ministar Dušan Mihajlović početkom prošle godine, ali i neki partijski krugovi u Beogradu, optuživali su ga da finansira i Demokratsku stranku Srbije.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaun donio je odluku o livikvidaciji Privredne banke iz istočnog Sarajeva, čiji je većinski vlasnik Momčilo Mandić bliski ratni suradnik Radovana Karadžića. 
Ta je banka služila samo za punjenje džepova Mandića i nekoliko njegovih prijatelja.
Takav je slučaj sa 150 hiljada konvertibilnih maraka dječjeg sirotišta iz Bijeljine ili sa 3,5 miliona KM namijenjenih stambenoj gradnji u Republici Srpskoj.
Prema nalazima revizije provedene nakon uvođenja privremene uprave, novac uplaćivan na račune u Privrednoj banci Srpsko Sarajevo uglavnom je završavao u preduzećima koje su kontrolisali Mandić i članovi njegove porodice, a one takve "pozajmice" nikada nisu vratile.
Ti fondovi su korišteni za pomaganje optuženih za ratne zločine.
Od 1993. godine bio je na čelu ureda RS u Beogradu i smatran je osobom koja je imala izvrsne veze sa srbijanskim političkim vrhom i organizovanim kriminalom.
Prema navodima medija u BiH, Mandić nikada nije prekinuo veze s Karadžićem i aktivno je radio na prikupljanju novca za njegovu zaštitu.
Nakon ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića, Mandić je bio uhapšen u toku operacije "Sablja".
U akciji "Sablja" Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala MUP Srbije 13. aprila 2003. godine privela je i zadržala u pritvoru radi dalje istrage Momčila Mandića, vlasnika kompanije "Man-ko", zbog osnovane sumnje da je počinio više krivičnih dela. U pritvoru je zadržan sve do 7. septembra iste godine, kada je Vrhovni sud donio odluku da mu se ukine pritvor jer ne postoje elementi za krivična djela koja su mu se stavljala na teret. 
       U Republici Srpskoj otvara veći broj benzinski pumpi, a neke su na imenu njegovog sina ili bliže familije, kako bi prikrio naftni monopol Radovana Karadžića u RS. Samo u Lukavici, kod Sarajeva, ima na prostoru od dva kilometra, tri benzinske pumpe.
Kontrolu nad MUP-om imao je sve dok  Radovan nije te poslove prepustio Milovanu Cicku Bjelici i njegovom čovjeku Zoranu Đeriću.
Mandić je u beogradu vlasnik kafića ''Aleksandrija'', gdje se skuplja mafija iz Republike Srpske, koja gospodari i caruje i na prostorima Srbije. Za tu uslugu, Mandić političkoj mafiji plaća redovno reket.
Glavni je pokretač i finansijer novina smrti ''Prsta'', a glavni i odgovorni urednik je izlomljen kompromisima, sa dvije lične karte, i krajnje bezobziran ''lajavac'' Momo Joksimović, koji ima umjetničko ime Mikailo Stamenić (na koje mu je paljanski šerif Malko Koroman dao ličnu kartu). Kada god Momo dođe na Sokolac ili Pale do sabrata mu po lopovluku i glavnog blagajnika za isplatu ubica Milovana Cicka Bjelice, po specijalnoj preporuci Momčila Mandića, neko pogine u kolumbijskoj sačekuši. Tako je Momo Joksimović viđan na Sokocu i Palama pred smrt Srđana Kneževića, Riste Jugovića, Ljubiše Savića Mauzera i Gorana Markovića. Za poslove kontakata sa naručiocima bio je zadužen mladić koji sada u Sokocu (i to u centru grada) ima praonicu auta, a nadimak mu je Travka. Na Sokocu su i semaforu, kažu djeca u školi, radili ne automatski, već kako Milovan Cicko Bjelica kaže.
Momčilo Mandić je kupio i Privrednu banku Srpsko Sarajevo, koja je bila prizma svih Radovanovih profitera. A za te poslove najbolje mu je odgovarao Mandić i direkktori koji su bili žrtveni jarci (Miladin Jovičević, koji je otišao u Ameriku, jer bi ga likvidirali da je ostao), a kasnije njegov šura (sada u zatvoru zajedno sa Mandićevim sinom Aleksaandrom) Dragan Popović.
U rodnom Kalinoviku, poznavaoci Momčila Mandića, kažu: ''Kad svi spavaju, Madnići rade''. Baš tako, po toj devizi on se i obogatio. Ali, kaže narodna, ''oteto prokleto''. Sada Mandić proklinje Radovana Karadžića i Milovana Cicka Bjelicu, što se vezao u njihov ratno-profiterski lanac. Strahuje za svoju bezbjednost i bezbjednost  porodice, a posebno sina Aleksandra, koji je prije dvadeset dana u zatvoru Kupa, kod Sarajeva, pokušao samoubistvo. Skinuli su ga sa konopca. Mandić kuje zavjeru protiv Milovana Cicka Bjelice i najradije bi da ga on hapsi, a ne SFOR. Od silnog gnjeva možda bi rekao istinu, a ona bi bila spasonosna po srpski narod u Republici Srpskoj, jer mu nije krivo što nema hljeba, već što se lopovi ne pohapse. Narod zna ko su lopovi, ali je nemoćan u državi bez pravde, koju su kriminalci poput Mandića i Bjelice privatizovali.
Zajedno s Koštunicom srušio Dodika i vratio SDS na vlast.
Poslije ratra, u Zvorniku inicira Hajdučku veče, na kojoj je promivisano Udruženj ''Crna ru`a'' za tihu likvidaciju političkih protivnika i neistomišljenika  SDS-a. Od tada sve konce i spone sa Radovanom, na najdirektiniji način, drži Mandić i Milovan Cicko Bjelica sa Sokoca.
Momčilo Mandić, koga su inspektori Uprave za borbu protiv kriminala uhapsili u okviru akcije "Sablja" važi za najbogatijeg Bosanca u Srbiji.
    Izjavom da je Mandić "ratni profiter", a Bjelica "Karadžićev glasnik", visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Pedi Ešdaun  je personalizovao svoju tvrdnju kojom su povezani ratni zločinci i ratni kriminalci
        Milovan-Cicko Bjelica i Momčilo Mandić su najkrupniji privatnici u istočnom dijelu RS, na potezu od Srpskog Sarajeva do crnogorske granice, dakle na teritoriji za koju se vjeruje da je baza Radovana Karadžića. 
       To je, vjerovatno, i jedan od razloga zašto je izbor pao upravo na Bjelicu i Mandića. Drugi je svakako što su oni bliski takozvanoj esdees-nacionalnoj priči. Bjelica je tokom rata i dve godine kasnije bio na čelu firme "Cetrex", koja je u to vrijeme iz svojih crnih fondova finansirala Karadžića i SDS, budući da je tada imala neograničeni monopol na uvoz visokoakciznih ili deficitarnih roba. Bjelica je, dakle, bio sumnjiv zbog svog minulog rada. 
        Njegova poslovna imperija procenjuje se na oko 100 milona evra, a najveći deo kapitala stekao je trgovinom goriva preko Drine. 
                                            Istraživački tim ''Svjedoci vremena''

Stenogram svađe ''smrt ili život'' Milana Tupajića i Milovana Bjelice

romanijapres | 06 Jul, 2010 22:21

Milan Tupajić, nakon povratka iz Haga

(Stenogram sa sjednice SO Sokolac 27. 10. 2005. godine)


SJEDNICA POSVEĆENA MILANU TUPAJIĆU
(ugrožena liča bezbjednost i bezbjednot njegove porodice)

       Gospodine predsjedniče, poštovana gospodo, sada je vjerovatno malo jasnije zbog čega mi je upućen poziv za zajedničku sjednicu, jer ako gledamo čisto dnevni red, u pozivu koji je meni upućen faktički se ne vidi da bih ja na ovu temu trebao uzimati učešća u današnjem radu, pogotovo što nema nikoga pozvanog ovdje u čijoj nadležnosti je, pod navodnicima, moj slučaj. Trenutno, nema nikakve veze ni sa sudom Osnovnim ni sa Okružnim tužilaštvom. Bezbjednosti saobraćaja donekle ima. Pa, evo, ne znam, ja sam potpuno svjestan svoje pozicije koja je nastala poslije odluke o mojoj smjeni visokog predstavnika da kažem ono što mislim da treba. Normalno, vjerovatno će izazvati određene polemike i posljedice na razjašnjavanje nekih situacija kada sam ja u pitanju i moja trenutna pozicija i stalno prisustvo policije ispred moje zgrade. Mislim da je to jedna velika sramota i za ovaj grad i za opštinu cijelu. 
          Odmah da kažem odbornicima da ja to nisam tražio. Ja sam nakon povratka iz Haga, normalno, sve te informacije sam dao nadležnim ljudima, jer sam uvijek radio kroz institucije sistema, a nikada nisam vodio ni politiku, ni kampanju po kafanama kao što se, nažalost, ovdje radi godinama. I od informacija koje sam dobio od prijatelja, sam zaključio da je moja bezbjednost i bezbjednost moje porodice ugrožena i uputio sam pismo ministru unutrašnjih poslova kao prvom nadležnom čovjeku i radi informacija kopiju pisma poslao predsjedniku republike, predsjedniku Vlade i predsjedniku Opštinskog odbora SDS-a gospođi Snežani Božić, gdje sam naznačio u pismu da su nosioci tih suludih ideja, tako sam ih ja nazvao, ljudi iz SDS-a. Da ne bi bilo da ja radim nekome iza leđa, kopiju toga pisma sam dostavio predsjednici Božić. Nekoliko dana iza toga, došli su momci iz Stanice javne bezbjednosti, iz dijela Službe za kriminalitet, obavili sa mnom veoma kratak razgovor. Ništa posebno im ja nisam novo rekao, osim što sam naznačio par ljudi koji su vršili takvu propagandu poslije mog dolaska iz Haga, a vjerovatno svi znate, čuli ste, na ovaj ili onaj način, priče o mojoj potpunoj izdaji, koje sam ja naveo sa svojim svjedočenjem u Hagu. O tome ću ja kratko reći, jer mislim da nema ni potrebe nikakve da ovdje otvaramo raspravu oko toga, da je meni kao jednom od svjedoka optužbe Tužilaštva u slučaju Momčila Krajišnika bilo ponuđeno da svjedočim pod mjerama zaštite, što sam ja odbio apslutno, jer sve u životu što sam radio, radio sam javno. 

STENOGRAM SVJEDOČENJA NA INTERNETU

        Rekao sam ja što imam da kažem, to ću da kažem javno. Prema tome, po meni nije bilo nikakve potrebe da se od mog svjedočenja pravi nikakva fama, da se pravi ambijent linča. Doduše to je ponavljanje tog ambijenta od 2003. godine nakon mog prvog odlaska tamo. Pozadina toga meni je potpuno jasna, vjerovatno i većini vas ovdje i, normalno, ljudi koji stoje iza toga. Kompletno moje svjedočenje, cijeli stenogram se nalazi na Internetu. Znači, nikakav nije problem, dostupno je svakom građaninu, onome ko hoće i želi to da zna i ne trebaju nikakvi tumači nikome onoga što sam ja govorio tokom moga svjedočenja. Ja što sam govorio, znači, svi znaju, a ja pitam prvenstveno one koji su bili promoteri ili kako da nazovem glasnogovornici toga čovjeka koji je vodio svu aktivnost da li su se oni ili drugi ikada zapitali šta su govorili oni koji su bili po osam sedmica isto na nekoj vrsti razgovora o čemu su oni govorili, koliko je ljudi iz Sokoca nakon tih razgovora odlazilo u bazu Sfora u Butmir jer i ja sam bio jedan od tih koji je išao dva puta, ja u to neću da ulazim. Znači, jednostavno jasno mi je da je u toku jedan proces koji je neizbježan, neminovan i kojeg niko ne može izbjeći. I u tom smislu ja sam rekao i gospođi Božić, koja je me je pozvala prije jedno mjesec dana na razgovor, da sam strašno razočaran odnosom prvo normalno ljudi iz moje SDS i njenog rukovodstva i onoga zvaničnog i onoga nezvaničnog koje je u suštini zvanično, a i organa vlasti opštine što su dozvolili da se jedna takva kampanja, monstruozna, prema meni sprovodi toliko vremena a da niko nije našao za shodno ni 2003. godine a ni sada da me pozove da prvo u užem krugu a onda nije bio problem da u bilo kom krugu porazgovoramo o svemu onome što se smatra spornim. I iz toga razloga sam ja, g. predsjedniče, prvo vratio pozivnicu načelniku za krsnu slavu jer mislim da je smješno i, kako sam rekao tamo, licemjerno pozivati nekoga na krsnu slavu opštine (za mene je to jedan veliki događaj), nekoga ko se smatra najvećim izdajnikom na ovim prostorima. Zbog nereagovanja organa vlasti na opštini, a prošlo je, ja mislim, više od dva i po mjeseca bilo. Ja sam vratio uz propratno pismo i povelju koju sam dobio – to je povelja kao najveće priznanje opštine – da mislim da je ljudi sa takvim epitetom ne zaslužuju i ne treba da imaju u svom posjedu. Znači, to je bio moj motiv vraćanja te povelje. Par dana nakom mog pisma ministru pojavio se policajac pred ulazom u našu zgradu i to traje do današnjeg dana. Ja sam otišao za dva dana jer je to bio, ja mislim, juli mjesec ili možda već početak avgusta, ne znam tačno, kod komandira stanice policije jer mi je bilo žao tih momaka, vrućine su bile tih dana velike, čisto da mu iznesem svoje mišljenje, normalno, sa naznakom da se nikada nisam petljao u rad policije na bilo kom nivou. Znači, i dok sam bio na funkciji predsjednika opštine, poslanika. Pa možda, ja ne znam, ne ulazim u to ko je pravio procjenu na kom nivou, da ispitaju i da možda ne maltretiraju toliko, po meni, bespotrebno toliko te ljude da moraju non-stop, 24 sata, biti prisutni tu. 

PATRIOT IZNOSI GNUSNE LAŽI O MILANU TUPAJIĆU
(''...dok  Bjelica vladao iz sjene ovom opštinom, nema sreće ni napretka…'') 


        Normalno, dobio sam odgovor da je to stvar policije. Sve ja to poštujem, vi radite. Vjerovatno imate odgovarajuće procjene na osnovu kojih preduzimate i određene aktivnosti. Lično sam očekivao, kada sam uputio pismo ministru, da će neki ljudi, a to sam i rekao, to ne mogu ljudi sa lokalnog, pa čak ni regionalnog nivoa, a s obzirom o kom čovjeku se radi, obaviti prvenstveno jedan razgovor, ozbiljno upozoriti ga prvo, da je to kršenje u jednom dijelu Dejtonskog mirovnog sporazuma, po kom smo i on i ja eliminisani sa političke scene, a da ne govorim da to nije iz više razloga dobro ni za ovu opštinu, a, bogami, ni za naš SDS. Kad je takvih razgovora bilo na bilo koju temu, ja apsolutno nikakvu informaciju nemam, znači, nikakav kontakt nisam imao ni sa kim osim sa komandirom stanice policije tada i na tu temu nikada više. Da nije ništa preduzeto, shvatio sam onoga dana kad se pojavio, a dobio sam informaciju iz Banjaluke, Patriot od 05. 09, u kome su iznesene takve gnusne laži, posložene optužbe na račun mene da je to prosto nevjerovatno. Ne znam ja ko je od vas imao priliku čitati to što piše, a ima kod mene ovdje skinuto sa Interneta to što gospodin Vasković piše na bazi pouzdanog njegovog izvora iz Sokoca. Meni je jasno već godinama ko je glavni izvor Patriota iz Sokoca, mislim da je većini ovdje vama jasno, gdje stoji da je Tupajić naredio pokolj muslimana u Novoseocima, a onda da taj izvor ima u svom posjedu audio-kasetu sa nekakvog sastanka sa Krstićem, gdje sam ja odbio sve druge prijedloge i rekao da ih treba pobiti. Da ne govorim, valjda nesretnici koji ovo pripremaju odavde i tamo pišu, nisu svjesni kolike probleme pravi još mnogim ljudima i da ne govorim kako su zloupotrebili i neke žrtve koje su pale u prošlom ratu, da li iz jednog ili drugog naroda. U tom istom Patriotu je objavljeno moje prvo pismo koje sam ja poslao ministru. Ja sam rekao gospođi Božić da jedino je to pismo moglo biti odavde upućeno u Patriot radi objavljivanja. Meni lično ne smeta uopšte sadržaj toga pisma, čak mi i odgovara u tom dijelu što je objavljeno, ali mislim da apsolutno ne odgovara ni SDS-u niti ovoj opštini. Jer ako mi nakon 10 godina nakon rata, gdje je više bitan Milan Tupajić, ono što je rekao predsjednik maloprije, ovaj se nalazimo u situaciji da moramo na takav način štititi bilo koga od građana ove opštine, onda smo mi stvarno na jednom izvjesnom krivu. Ja sam gospođi Božić jasno i glasno rekao i to hoću i ovdje da kažem i to sam napisao ja mislim i u propratnom pismu, da bi u jednom i drugom, dok bude g. Bjelica vladao iz sjene ovom opštinom, nema sreće ni napretka, gospodo moja draga. 
      Meni je jasno koliki je njegov uticaj, meni je jasna njegova pozicija, koja je potpuno ista mojoj, kada je u pitanju odluka visokog predstavnika. On, s obzirom da je svakodnevno, ovdje u opštini, dakle, da kažem, ne bukvalno svakodnevno, ali veoma često, da li se iko zapitao je li to nekome dozvoljeno da može biti prisutan pred svima nama. Evo, imamo slučaj sa odskora sa dekanom Lukićem, takav je odnos prema svima drugima. No, to nije moj problem, ja jednostavno sam tražio od gospođe Božić, predsjednice opštinskog odbora, da po partijskoj liniji mijenjaju mene, moje stavove i samo jednu jedinu želju – da me se okani i on i njegovi trabanti. Neće ni Sud BiH ni bilo koji drgi sud podizati optužnice protiv nekoga na bazi naručenih članaka iz Patriota ili bilo kojih drugih novina. To je, pogotovo kada su u pitanju ratni zločini, veoma ozbiljniji posao, kome se prilazi dosta serioznije. Ja kao savjestan i odgovoran čovjek sam bio uvijek spreman i sada da svu krivicu koju sam ja počinio da za nju odgovaram, ali, isto tako, ako je neko očekivao da će Milan Tupajić preuzeti nivo odgovornosti sve što se desilo na opštini Sokolac, sve druge time amnestirati i to one koji mu rade o glavi godinama, tu su se grdno prevarili. Mislim da to tako neće ići. Ne znam, kažem, ovo je situacija u kojoj ja ne znam ni dokle da idem, mislim da sam ja sasvim dovoljno rekao. Mislim, g. predsjedniče, da ja neću, opet kažem, samo ću se ograničiti na ovaj dio izlaganja vezano za tačku za koju ste me pozvali. Apsolutno neću da govorim o drugim stvarima. Možda na nekoj tribini nekada kao običan građanin moći ću da iznesem svoje stavove po drugim pitanjima, ali mislim da nevezano za mene, mislim da je stanje izuzetno loše i da u tom smislu određene mjere trebaju preduzeti. Ja znam sve šta su čije nadležnosti, teško mi pada i to kada mnogi moji dojučerašnji uslovno rečeno prijatelji, vjerovatno neki iz straha, a neki i zbog trenutnog statusa i pozicije, okreću leđa, ne pozdravljaju se, ne javljaju se. To neka bude svima njima na čast. Milan Tupajić mirno spava, čiste savjesti, a vrijeme će pokazati ko je šta poradio. Sokolac je malo mjesto, svi se dobro međusobno znamo, hvala Bogu. Meni je žao što ovdje nema spremnosti ni u ovoj skupštini, a prije toga u Opštinskom odboru SDS-a, da se otvoreno porazgovara o problemima, jer SDS je od 1990. na vlasti u Sokocu. Mislim da se otvori rasprava dobronamjerna o rješavanju problema. Ja sam to, to znaju neki prisutni, pokušao, čak zadnji put prošle godine u onom sazivu skupštine kada je bilo na dnevnom redu grijanje grada. Nažalost, to ne ide. Jednostavno, mislim da u tome smislu nešto se mora mijenjati. U protivnom, mislim da ćemo ostati jedna crna rupa u svakom pogledu na ovom regionu ovdje. Na dobrom smo putu, evo to je zadnje što ću reći... 
                                       (stenogram dostupan na Internetu)
 
                                     SVAĐA SE NASTAVLJA


                                    


Intervju : Milovan - Cicko Bjelica 
TUPAJIĆU NE PRIJETE, NJEGA PREZIRU 
         Oko njegovog stava kad su Novoseoci u pitanju, nisam ništa znao do unazad mjesec dana, kada je javno i meni, a prije toga, vjerovatno, i drugima, jedan oficir vojne bezbjednosti rekao da je gospodin Tupajić bio potpuno uključen i upoznat sa akcijom razoružavanja i demilitarizacije područja Novoselaca i da su Tupajić i 
        "Patriot": Gospodine Bjelica, na sjednici Skupštine opštine Sokolac Milan Tupajić vas je teško optužio tvrdeći da stojite iza prijetnji koje mu se, navodno, upućuju. Da li ste vi zaista prijetili Milanu Tupajiću? 
         Bjelica: U četvrtak sam čuo od pojedinih odbornika Skupštine opštine Sokolac da je to Tupajić izjavio na sjednici Skupštine kada se razgovaralo na temu informacije o podnesenim krivičnim prijavama. U tačku se uklopilo i pitanje g. Tupajića, koji je tražio da prisustvuje sjednici SO Sokolac, jer je na nekoliko mjesta izjavio da mu je ugrožena bezbjednost poslije njegovog povratka iz Haga, krajem juna mjeseca ove godine. On je, nakon povratka iz Haga, uputio jedno pismo predsjedniku SDS-a i predsjedniku republike Draganu Čaviću, predsjedniku Vlade Peri Bukejloviću, ministru unutrašnjih poslova Darku Matijaševiću i predsjedniku opštinskog odbora SDS-a Sokolac Snežani Božić. Sa sadržajem tog pisma gospođa Božić upoznala je organe stranke. Jedan broj ljudi se zainteresovao za pismo i tražili su da im se iskopira. To pismo sam i ja imao u rukama i mislim da ono što on u pismu opisuje i iznosi nema ništa zajedničkog sa istinom. Tačno je da je Tupajić došao u jednu nelagodnu situaciju, jer su ga svi ranije smatrali principijelnim čovjekom, koji je, dugi niz godina, obavljao brojne odgovorne dužnosti. 
       Smatrali su da je, zajedno sa jednim brojem lica sa područja opštine Sokolac, među kojima sam i ja, svjedok odbrane g. Krajišnika. Niko od njegovih saradnika, a pogotovo građana, nije znao da je on svjedok optužbe. I, kada se vratio, naišao je na prezir zbog svoje nedosljednosti. Vjerovatno on ne može da se pomiri s tim da ga ljudi izbjegavaju (što on i navodi u tom obraćanju), izbjegavaju da sa njim popiju kafu, da se s njim druže. Naši ljudi sa Romanije kažu: ako si imao to zadovoljstvo da vršiš vlast, da naređuješ, da komanduješ, trebalo bi da poneseš i odgovornost za ono što si radio. 
            Patriot: On lično vas optužuje da stojite iza pritisaka na njega. Da li vi stojite ili ne stojite iza toga? 
            Bjelica: Ne, nikada nisam nikakav pritisak vršio, a jesam komentarisao njegovo svjedočenje. Ja ne kažem da je Tupajić iznosio neke neistine, ali meni nije jasno kako nije pominjao ono što se dešavalo na suprotnoj strani, tj. ni riječ nije rekao o žrtvama srpskoga naroda, srpskih boraca, uništavanju srpske imovine, protjerivanju Srba sa drugih prostora... Što je, po meni, jednostrana priča. I ne slažem se da se ne iznese kompletna istina. Jesam za saradnju sa Haškim tribunalom, u potpunosti sam za Dejtonski sporazum i njegovo dosljedno sprovođenje, jer su Srbi i SDS, u čijem sam i ja rukovodstvu nekada bio, prihvatili Dejtonski sporazum. I on pominje sada da je imao pritiske kada je još u martu mjesecu išao da svjedoči. Mogao je zbog javnosti da kaže da smo se mi sastajali poslije tog njegovog prvog dolaska iz Haga u martu mjesecu 2003. godine i da smo razgovarali na tu temu i da smo se i poslije toga viđali i sjedali; da je čak bio i gost na svadbi moje kćerke sa kompletnom porodicom; kada sam hapšen da je dolazio kući i nudio pomoć mojoj supruzi; da smo poslije moga prvoga hapšenja sjeli i razgovarali otvoreno; da bi poslije njegovog drugog, trećeg, četvrtog... svjedočenja, ne znamo kojeg po redu (jer on to ne govori), on pričao ovo što priča. U kredibilitet njegove priče mora se posumnjati zbog toga što je on i u martu mjesecu 2003. godine tvrdio da nije išao u Hag, a njegova supruga je, sjetićete se, izjavljivala po medijima da je on otišao u banju. Ja sam tek sada na svjedočenju, uz unakrsno ispitivanje g. Stjuarta, koji brani gospodina Krajišnika, shvatio da je on odlazio i 13. novembra 2003. u Hag i da je davao izvjave. Što stvara sumnje u njegove namjere, kada je u pitanju njegovo svjedočenje u Hagu i u odnosu prema određenim ljudima. Ako je to već javno bilo, on je mogao da kaže svojim saradnicima evo, bio sam u Hagu! Ali, ne. On je obmanuo i svoje saradnike. Niko njemu ne postavlja pitanje što je on išao. Nekad se neko uplaši, nekada neko promijeni stavove. Gospodin Tupajić je možda imao od nas najtvrđe stavove i zbog tih stavova je opština trpjela određene prijetnje i zaobilaženja u investicijama. Ali, o tom potom, to je za neku drugu priču. Ja još jedanput tvrdim – nikada nisam ni čuo da mu je neko prijetio, ali znam da su pripadnici Vojske RS, jedan znatan broj porodica poginulih boraca, ratnih vojnih invalida – nezadovoljni, i ne odobravaju njegovo pojavljivanje pred Haškim tribunalom. Tražili su i očekivali od njega da ostane dosljedan i sada shvataju da je napravio neki sporazum, da bi ga zaobišle neke stvari, vjerovatno, ako ima njegove odgovornosti u onome što se dešavalo. Već tri mjeseca policija čuva njegov stan, njega i njegovu porodicu, a nisam čuo ni od koga da mu se prijeti. Ne vjerujem da je policija operativnim radom bilo šta saznala, i ne vjerujem da je iko pozvan. Mene nikada niko nije pozvao ni iz stanice policije Sokolac, ni iz centra, ni iz MUP-a, ni iz bilo kojeg organa da razgovaramo na temu pitanja bezbjednosti gospodina Tupajića, tako da njegove tvrdnje nemaju ništa zajedničko sa istinom i to odlučno negiram. Proučiću njegovu izjavu, konsultovati se sa pravnicima i vidjeću koje ću poteze dalje povući. 
            Patriot:  Da li ste se suočili sa Tupajićem na sjednici Skupštine opštine Sokolac? 
         Bjelica:Ja nisam ni znao da će on prisustvovati sjednici i da će se o ovome razmatrati, jer i ne učestvujem ni u pripremama ni u radu sjednice. Nisam član nijednog organa stranke. Ja jesam član SDS-a i meni niko ne može osporiti da se kao građanin politički opredjeljujem i dajem svoj glas i podršku onome za koga smatram da ima ideje koje su bliske mom opredjeljenju. Kada je on ovo ispričao na Skupštini, tada je predsjednik Skupštine odredio pauzu i jedan me odbornik nazvao – kaže, "ovaj stvarno ovdje iznosi neke stvari, ne bi loše bilo da, ako si u prilici, zahtijevaš od rukovodstva Skupštine opštine da ti se omogući da i ti prisustvuješ i da potvrdiš ili demantuješ to što je on rekao". Ja sam stigao, ali Tupajić je već izašao. Predsjednik Skupštine opštine g. Vukojčić tražio je od komandira stanice policije da ga obavijesti da se vrati na Skupštinu i da se razgovara. Oni su vidjeli da je otišao u stan, zvali su ga na telefon, kucali mu na vrata – isključio je mobilni telefon i nije se nikome javljao i nije htio da dođe. Ja sam iznio svoj stav odbornicima Skupštine opštine Sokolac i rekao sam da to nije nikakva unutarstranačka stvar. Ovo je pitanje odnosa između Tupajića i mene, jer ja sam bio predsjednik Opštinskog odbora, on je bio predsjednik opštine. Ja nisam za sukob nikada bio, do mene nije. Ko njega savjetuje i od koga dobija informacije, ja to ne znam, ali nikada mu nisam prijetio niti ću mu prijetiti. Sa mnogima je dolazio u nesporazume i konflikte i u opštini i u Izvršnom odboru. Ja sam se uvijek klonio bilo kakvoga nesporazuma između mene i njega, i još jednom bih ga zamolio preko ovoga lista da on meni već jednom siđe sa leđa, jer ja ne mogu podržati čovjeka koji za predsjednika i partije i predsjednika republike i njegovog savjetnika g. Ognjena Tadića iznosi neke gluposti i naziva ih čak i i pogrdnim imenima. Ja poštujem i danas stav predsjednika republike i predsjednika SDS-a i podržavam kao čovjek i kao član SDS-a poteze koje on vuče. Ne nazivam poslanike da ih ubjeđujem da ne podrže stavove predsjednika, kao što pojedinci rade, a među njima i on, pa dobija negativne odgovore. Nas niko ne može osloboditi od odgovornosti ako smo bilo šta uradili, niti možemo odgovornost prebaciti na drugog, niti ja niti bilo ko. Tupajić je sve vrijeme bio blizak vojnom vrhu i ratnom Glavnom štabu i komandi Druge romanijske brigade. Ja nikada nisam bio miljenik, ali to ne želim sad da koristim. Nikada nikog nije informisao o tim sastancima sa vojnom komandom, tako da ja u potpunosti ne znam šta je on radio i koje je poteze vukao. On je radio samostalno u Kriznom štabu. Sa mnom su se konsultovali oko materijalnog obezbjeđenja vojske, oko obezbjeđenja hrane, obezbjeđenja građana, održavanja osnovnih vitalnih funkcija koje su neophodne za život na području opštine u toku rata. 
         Patriot:Da li je vama poznato kakva je uloga Tupajića o tragičnim dešavanjima u selu Novoseoci, kada je pobijeno nekoliko desetina muslimanskih civila? Mi imamo informacije da je Tupajić rekao da ih sve treba pobiti, mi smo to i objavili. 
          Bjelica: Oko njegovog stava kad su Novoseoci u pitanju, nisam ništa znao do unazad mjesec dana, kada je javno i meni, a prije toga, vjerovatno, i drugima, jedan oficir vojne bezbjednosti rekao da je gospodin Tupajić bio potpuno uključen i upoznat sa akcijom razoružavanja i demilitarizacije područja Novoselaca i da su Tupajić i Radislav Krstić donijeli takvu odluku. 
Tupajić vas, na određen način, optužuje da ste tokom pritvora u kojem su vas držale snage SFOR-a osam sedmica, denuncirali određene ljude koji su nakon toga privođeni? 
Ja nisam otišao dobrovoljno u SFOR, ja sam uhapšen. Oko 60 dana bio sam u pritvoru, dobro je on to rekao, nisam ni znao gdje se nalazim, ni kad je dan ni kad je noć. Jedino pitanje koje mi je bilo upućeno jeste da li znam gdje se nalaze i kuda se kreću optuženi za ratne zločine? Da li im ja pomažem, jesam li direktno uključen u kakvu mrežu zaštite i pomoći optuženima za ratne zločine, prvenstveno Radovana Kradžića? To su bila osnovna pitanja o kojima su sa mnom razgovarali. I prije mog privođenja, ti ljudi na koje misli Tupajić odlazili su na informativne razgovore u bazu SFOR-a u Butmir i tamo su ih pitali: u kakvim ste relacijama sa Bjelicom, kojim se biznisom bavi Bjelica, da li Bjelica pomaže optužene za ratne zločine koji su u bjekstvu? Znači, nisu im postavljali druga pitanja i ti ljudi nikakvih posljedica nisu imali. Oni mogu da potvrde o čemu su pitani. Ja nisam znao do četvrtka, dok Tupajić to odbornicima nije rekao, da je i on privođen i pozivan u bazu SFOR-a par puta. A sada mogu da sumnjam da su moja smjena 07. 03. 2003. i njegov odlazak na te razgovore povezani. Uklapaju se sada njegove priče i pisanje federalnih medija, kao i saznanja o boravku jednog broja pripadnika državne bezbjednosti i odsjedanju kod njega u stanu, i sada otvoreno sumnjam da je on jedan od ključnih ljudi, mogu da kažem i neljudi, koji su učestvovali u mojoj političkoj diskvalifikaciji i satanizaciji. 
            Patriot: Da li je slučajno da napad na vas od g. Tupajića dolazi baš u ovom trenutku kada se vi spremate da idete u Hag da biste svjedočili u procesu protiv Momčila Krajišnika, ali kao svjedok odbrane, s tim što je on, naravno, u ovom ranijem periodu svjedočio kao svjedok tužbe. To je prva stvar, i drugi bitan parametar mogao bi biti održavanje Skupštine SDS-a, koja je najavljena za 10. 11? 
              Bjelica: Znam da se Tupajić ne slaže sa politikom koju vodi predsjednik SDS-a gospodin Čavić i ovo novo rukovodstvo SDS-a, ali to je njegov problem. Ja kao čovjek i kao član SDS-a tu politiku podržavam, i ako bih bio u prilici da glasam, ja bih dao u svakom momentu glas predsjedniku Čaviću, jer je u najtežem momentu preuzeo stranku, republiku i odgovornost na sebe i na stranku za sve ove reforme koje se dešavaju i jer je stao i iza Vlade RS i Narodne skupštine i Savjeta ministara. Kao jedan od iskrenih članova i patriota, i ovim putem želim da mu dam podršku za sve ovo što je do sada radio, što radi i što namjerava da radi. 
        Sigurno je, takođe, da se, uz pisanja federalnih medija, i ovo istupanje gospodina Tupajića nimalo slučajno ne poklapa sa mojim odlaskom u Hag, gdje treba da svjedočim. Želi mi se potpuno otežati situacija, možda da mi neko kaže kako ja zastrašujem svjedoke. Što je van svake pameti. Ja nemam šta niti koga da branim, niti da lažem. Istinu ću reći kada je u pitanju gospodin Krajišnik: on je bio jedan od narodnih poslanika koji je bio spiker Skupštine, predlagao dnevni red, brojao glasove i na kraju glasanja konstatovao koje su odluke donesene. Nisam mogao od Tupajića dobiti nijedan papir, nijednu odluku, jer on neće da komunicira sa mnom oko odlaska u Hag. Njemu smeta što ja idem u Opštinu i što tražim odluke kriznih štabova i ratne zapisnike. Mali broj tih zapisnika može se naći, jer ih je on diktirao, a zapisničar na sjednicama Kriznog štaba bila je Vesna Tupajić, njegova snaha. 
       Ja sam član SDS-a, sa mnom ljudi razgovaraju, na ulici, u kafani, na sahrani, na svadbi, na ispraćaju u vojsku, dok su bili. Malo ko se ženi, udaje, slavi, žali a da me ne zove i ono, što kažu, u prve redove, kao rado viđenoga gosta određuje. To drugima ne odgovara, jer ti pojedinci u meni ne mogu da nađu sagovornika koji će se okrenuti protiv politike g. Čavića i protiv politike predsjednika SDS-a i rukovodstva SDS-a. Ja sam član stranke i nikada se toga neću odreći, pa i po cijenu sankcija mojoj partiji. Pozivam sve članove SDS-a da budemo jedinstveni i da donesu redovne odluke i podrže napore predsjednika SDS-a na predstojećoj Skupštini, koja je zakazana za prvu polovinu novembra.   
                                                  razgovarala: Mirjana Miljanović

Ratni zločini
RATNI ZLOČINAC TUPAJIĆ NAPADIMA
NA PATRIOT POKUŠAVA SAKRITI KRVAVE RUKE
      Što se tiče njegove dalje priče o zločinu u Novoseocima i posledicama našeg pisanja ("Da ne govorim, valjda nesretnici koji ovo pripremaju odavde i tamo pišu, nisu svjesni kolike probleme pravi još mnogim ljudima i da ne govorim kako su zloupotrebili i neke žrtve koje su pale u prošlom ratu, da li iz jednog ili drugog naroda"), lično sam jako zadovoljan ako sam napravio probleme i njemu i svima onima koji su učestvovali u kreiranju i izvršenju tog užasavajućeg, neljudskog i zverskog zločina. A potpuno ću biti zadovoljan tek onog trenutka kada svi zločinci, a među njima i Tupajić, budu adekvatno kažnjeni 
          Milan Tupajić, nekadašnji visoki funkcioner Srpske demokratske stranke, oštro je, u četvrtak 27. 10, napao magazin Patriot na sednici Skupštine opštine Sokolac. 
         " ... Patriot od 05. 09, u kome su iznesene takve gnusne laži, posložene optužbe na račun mene, da je to prosto nevjerovatno. Ne znam ja ko je od vas imao priliku čitati to što piše, a ima kod mene ovdje skinuto sa Interneta to što gospodin Vasković piše na bazi pouzdanog njegovog izvora iz Sokoca. Meni je jasno već godinama ko je glavni izvor Patriota iz Sokoca, mislim da je većini ovdje vama jasno, gdje stoji da je Tupajić naredio pokolj muslimana u Novoseocima, a onda da taj izvor ima u svom posjedu audio-kasetu sa nekakvog sastanka sa Krstićem, gdje sam ja odbio sve druge prijedloge i rekao da ih treba pobiti", odeklamovao je Tupajić svoju "tužnu" priču odbornicima, nikako im ne pojašnjavajući zašto nije u dva meseca protekla od objavljivanja teksta "Tupajić naredio pokolj muslimana u Novoseocima", reagovao i demantovao iznesene navode. 
Mi i dalje tvrdimo da on jeste naredio pokolj muslimana u selu Novoseoci, koje se nalazi u opštini Sokolac i u kojem su krajem septembra 1992. godine u jednom danu ubijena 43 Bošnjaka, c ivila. 
      Slične tvrdnje Patriot je objavio još u junu prošle godine (broj 120), kada su predstavnici federalne Komisije za traženje nestalih Tupajića optužili za isti zločin, karakterišući ga kao direktnog organizatora pokolja u tom selu. 
       "Tupajić je, prema svjedočenju žena koje su preživjele, bio jedan od organizatora odvođenja muškaraca iz tog sela. Oni su, navodno, odvedeni u sječu šume, a nakon toga pobijeni", rečeno je tada Patriotu u Komisiji za traženje nestalih Federacije BiH. 
         Što se tiče njegove dalje priče o zločinu u Novoseocima i posledicama našeg pisanja ("Da ne govorim, valjda nesretnici koji ovo pripremaju odavde i tamo pišu, nisu svjesni kolike probleme pravi još mnogim ljudima i da ne govorim kako su zloupotrebili i neke žrtve koje su pale u prošlom ratu, da li iz jednog ili drugog naroda"), lično sam jako zadovoljan ako sam napravio probleme i njemu i svima onima koji su učestvovali u kreiranju i izvršenju tog užasavajućeg, neljudskog i zverskog zločina. A potpuno ću biti zadovoljan tek onog trenutka kada svi zločinci, a među njima i Tupajić, budu adekvatno kažnjeni. 
        U mom doprinosu nastojanju da se rasvetle sva zverstva koja su počinjena tokom proteklog rata u BiH, neće me zaustaviti ni Tupajić, ni njemu slične ubice, bez obzira na upućene pretnje. A Tupajićev istup u SO Sokolac nije ništa drugo do poziv na linč Patriota i Slobodana Vaskovića , koji se usudio, svojim pisanjem, praviti probleme njemu i "još mnogim ljudima". Sada bi, Tupajić očito smatra, ti "još mnogi ljudi", kako ih ja ne bih dalje uznemiravao, trebalo meni da začepe usta zauvek. Kao što je to učinjeno sa Bošnjacima u Novoseocima. Pa mi još i porodicu pobiti. Kao što su u julu prošle godine i nameravali da učine, otvoreno mi preteći da će i mene i porodicu "dignuti u vazduh". I nije to prvi put da Tupajić preti Vaskoviću. Činio je to i proteklih godina kada je članove moje familije koji žive na Sokocu pozivao i pretio rečima: "On je za nas gotov. Mi smo sa njim završili!" I, dok je bio na vlasti, iste te pritiskao i zagorčavao im život na sve moguće načine. Samo zato što su mi familija. A među njima svakako nije Milovan Cicko-Bjelica, sa kojim želi da me uveže. 
       Uostalom, sada i Bjelica (vidi intervju, op. aut.) otvoreno kaže da postoje svedoci spremni posvedočiti da je Tupajić naredio ubistvo u Novoseocima, što dodatno potvrđuje naše pisanje. A to je već jako, jako loše po zlikovca. 
Tupajićeve tvrdnje o "zloupotrebi žrtava" su ogavne i samo svedoče o mentalnom sklopu tog zločinca, posebno u svetlu njegovih reči izrečenih u Hagu na suđenju Momčilu Krajišniku. 
      "Na pitanje tužitelja je li o masakru u Novoseocima podnio izvještaj Karadžiću ili Krajišniku, Tupajić kaže da nije, ‘jer su se širom BiH desili i veći zločini, a da nitko nije sankcioniran... pa sam znao da ni u ovom slučaju neće ništa biti poduzeto'", doslovan je citat koji smo preuzeli iz izveštaja agencije Sense o Tupajićevom svedočenju, koji na najrigidniji način ukazuje kakav je Tupajićev odnos prema žrtvama zločina. 
Tupajić na sednici SO pominje i 2003. godinu, kada ga je navodno Patriot takođe šikanirao. Istina je da smo tada prvi objavili da će on biti svedok optužbe protiv Krajišnika, a tadašnji šef kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini RS uopšte se o tome nije izjašnjavao. Prvi smo objavili i kada je otputovao u Hag te godine na pripremne razgovore, a iz njegovog kruga je rečeno "da je u banji". 
        Milorad Dodik, lider SNSD-a, tada je u nekoliko navrata na sednicama Parlamenta pozivao Tupajića da se izjasni "da li je tačno da je svedok Tužilaštva protiv Krajišnika", što ovaj nikada nije učinio. Ostajao bi nem, bled i bez reči, nakon svakog takvog Dodikovog istupa. Lider opozicije svakako ne radi za naš list, ali ne treba nikoga čuditi ako Tupajić i to ustvrdi. 
        Veoma bitno je sagledati zbog čega Tupajić baš sada, a ne pre dva meseca, grubo atakuje na naš list i mene lično. To nikako nije slučajan, a posebno ne emotivan nastup. Jer, zločinci poput njega i nemaju osećanja. 
Očito je da je Patriot ponovo pokvario račun ekipi Dragana Kalinića, koji već godinama upravlja Tupajićem kao marionetom. 
         Poznato nam je da je sokolački krvnik učinio sve da u proteklom periodu ne dođe do bilo kakvog dogovora o reformi policije. Radio je to za račun premijera Pere Bukejlovića i danima pozivao poslanike Srpske demokratske stranke iz istočnog dela RS, zahtevajući od njih da ne podrže reformu policije. Kada je 5. oktobra to učinjeno, on ih je otvoreno napadao tvrdeći da su "počinili izdaju srpskog naroda" i "prodali Republiku Srpsku". Na kraju mu je jedna poslanica SDS-a odbrusila: "Tupajiću, ja sam žensko, ali nikada ne bih pristala da učinim ono što si ti učinio u Hagu!" 
        Nije Tupajić sve ovo radio bez razloga. O njima je Patriot napisao mnogo u tekstovima o pučistima i njihovoj nameri da uruše instituciju predsednika republike i ovladaju SDS-om. Njemu je bilo obećano da će "imati zavidan uticaj u stranci", nakon toga. S propašću pokušaja "sivomaslinastog državnog udara", koji je raskrinkao Patriot , propale su i Tupajićeve i Kalinićeve nade da će se, za početak iz sene, vratiti na političku scenu RS i BiH. 
            Tupajićev istup na sednici SO Sokolac svestan je pokušaj da se stvari vrate tamo gde su bile pre usvajanja reforme policije. Jalov je to istup, jer ni on, a ni njegov gospodar Kalinić, nemaju nikakve šanse da uspeju. Jednostavno, oni su prošlost i ništa ih više ne može vratiti u aktivnu poziciju. 
  
                                                                                           Slobodan Vasković 



 

Milovan Bjelica svjedok u Hagu

Nerma Jelačić, Sarajevo

04 april 2006  
Na suđenju Momčilu Krajišniku u Hagu pojavit će se i ozloglašeni biznismen iz BiH Milovan Bjelica, nekadašnji Krajišnikov politički saradnik za kojeg postoje sumnje da je i sam sudjelovao u vršenju ratnih zločina 


Milovan Cicko Bjelica, ozloglašeni biznismen i član Srpske demokratske stranke (SDS) za vrijeme rata u Bosni, ove nedjelje će se pojaviti pred Haškim tribunalom u svojstvu svjedoka odbrane na suđenju svom bivšem političkom suradniku Momčilu Krajišniku. 

Bjelica je u ponedjeljak 3. aprila prebačen u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala iz zatvora u Doboju gde čeka suđenje za pronevjeru i druge teške finansijske malverzacije. 

Optužbe iznijete protiv Bjelice malo koga su iznenadile u Bosni. Mnogo je više onih koji su dugo čekali da Bjelica bude optužen zbog uloge u jednom od masakara izvršenih nad Bošnjacima civilima, a koji se pominje i u optužnici protiv Krajišnika. 

Tokom rata u Bosni, Krajišnik je bio predsjednik Skupštine Republike Srpske i istaknut član SDS. 

Bjelica je bio predsjednik odbora SDS na Sokolcu koji su za vrijeme rata kontrolisale snage bosanskih Srba. Također je bio i član općinskog Kriznog štaba, jednog od mnogih ad hoc tijela koje su odmetnute srpske vlasti oformile na početku rata a da bi preuzeli kontrolu nad svim segmentima društva – od zapošljavanja i raspodjele hrane do uvođenja policijskog sata i naoružavanja srpskih civila. 

Krizni štabovi su također kontrolisali vojne operacije lokalne policije i paravojnih snaga i bili u neposrednoj vezi sa komandnim strukturama Vojske Republike Srpske (VRS).

Pored Bjelice, kriznim štabom na Sokolcu rukovodili su predsjednik općine Milan Tupajić i pukovnik Milan Krstić, komandant Druge romanijske brigade VRS. 

U toku rata većina Bošnjaka koji su živjeli u okolici Sokolca na planini Romaniji, bili su žrtve etničkog čišćenja. 

Jedno od sela sa područja te općine su Novoseoca, selo koje je ostalo netaknuto do septembra 1992. U septembru su srpske snage odveli i pobili sve muškarace koji su se zatekli u selu. U lokalnoj džamiji je ubijeno 45 muškaraca, starosti od 14 do 68 godina. Džamija je potom dignuta u zrak, a ostaci građevine i tijela preneseni na obližnju deponiju. Većina tijela otkrivena je i identifikovana tek prije nekoliko godina. 

Uloga Kriznog štaba Sokolac u ovom zločinu objelodanjena je prošle godine u istrazi koju su sproveli BIRN/IWPR, «Čekajući pravdu». http://www.iwpr.net/index.php?apc_state=henobrnbalkans_investigative.html&s=o&o=archive/bcr3/bcr3_200503_546_1_ser.txt 

Iako još niko nije proglašen odgovarnim za zločin u Novoseocima, ubistva se spominju u dodatku priloženom u optužnici protiv Krajišnika. Navodi se da je u «selu Novoseoci, oko 44 muškaraca nesrpske nacionalosti ubijeno». 

U razgovoru za BIRN/IWPR u martu prošle godine, Bjelica je priznao da su počinjeni zločini nad muslimanima u selima sa područja općine Sokolac, između ostalog i u Novoseocima, ali je porekao svoje učešće. 

U istom razgovoru također je rekao da je u to vrijeme bio u bliskim odnosima sa Momčilom Krajišnikom i tadašnjim predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, kojeg je Haški tribunal također optužio za ratne zločine. Karadžić se i dalje nalazi u bjekstvu. 

«Ja sam bio najbliži Karadžiću. On i njegov zamjenik Krajišnik imali su puno povjerenje u mene», hvalio se u tom razgovoru Bjelica. 

Povjerljiv dokument koji je BIRN/IWPR objavio u svojoj istrazi pokazao je da je Karadžić bio u redovnom kontaktu sa Bjelicom, i da je sa njim često razgovarao o situaciji na terenu i «budućim potezima». 

U jednom od tih razgovora 27. decembra 1992. godine, čiji stenogram BIRN posjeduje, Bjelica je rekao Karadžiću da «Tupajić dobro radi svoj posao» i da «opštinske vlasti dobro funkcionišu pod Tupajićevom komandom». Ovaj razgovor odigrao se tri mjeseca poslije masakra u Novoseocima. 

Tupajić je u toku rata postao zamjenik načelnika Srpske autonomne oblasti (SAO) Romanija, koja je obuhvatala dobar dio istočne Bosne. 

Krstić je postao zamjenik komandanta Drinskog korpusa VRS, koji je odigrao važnu ulogu u masakru više hiljada bošnjačkih dječaka i muškaraca u Srebrenici 1995. godine. Krstić izdržava zatvorsku kaznu u trajanju od 35 godina nakon što ga je Haški sud proglasio krivim za učešće u tom zločinu. U optužnici protiv njega nije bilo nikakvih detalja o zločinu u Novoseocima počinjenom tri godine prije srebreničkog zločina. 

Tupajić, čije je prisustvo u Srebrenici za vrijeme masakra također evidentirano, pojavio se kao svjedok Tužilaštva na suđenju Krajišniku. 

U julu prošle godine, Tupajić je izjavio kako je SDS kontrolisao razne civilne i vojne organe vlasti u oblastima koje su kontrolisale srpske snage za vrijeme rata u Bosni. Prema Tupajićevom iskazu, sokolački odbor SDS-a, kojim je rukovodio Bjelica, dobijao je instrukcije od Glavnog odbora stranke, čiji je Krajišnik bio najistaknutiji član. 

Tupajić je tom prilikom također rekao da su Krajišnik i Karadžić javno spominjali strateški cilj podjele na tri glavne etničke grupe u Bosni, muslimana, Hrvata i Srba. Dodao je kako je imao saznanja o planu da se dio Bosne pod kontrolom srpskih snaga pripoji Srbiji. 

«Ovi ciljevi nisu mogli biti provedeni bez prisilnog preseljavanja nesrpskog stanovništva», rekao je Tupajić. 

Kao dokaz, Tužilaštvo je na suđenju Krajišniku iznijelo izvještaj novinske agencije Tanjug iz Beograda u kojem se spominje da je na sastanku 17. maja 1992. godine, kojim je rukovodio Tupajić, Krajišnik izjavio da je «došlo vrijeme da tri naroda podijele teritoriju na kojoj žive». 

Tupajić je rekao sudu i da je bio prvi zvaničnik RS koji je javno govorio o masakru u Novoseocima. Insistirao je tom prilikom, da nije mogao da učini ništa da spriječi takve zločine za vrijeme rata zato što «civilno stanovništvo nije bilo u dobrim odnosima sa vojskom», koja je kontrolisala situaciju. 

U prošlogodišnjem razgovoru za BIRN/IWPR Bjelica je pojasnio da postoji mogućnost da je masakr u Novoseocima počinjen kao odmazda za smrt jednog mladića, sina «uglednog mještanina srpske nacionalosti», koji je poginuo na frontu. 

Bjelica za sada nije optužen za ratne zločine, ali izvori u državnom Tužilaštvu ne isključuju mogućnost da se to dogodi. 

Lokalni mediji u RS javljaju da su Bjelica i Tupajić prekinuli odnose poslije rata i dodaju da obojica pokušavaju «jedan drugom smjestiti» zločine počinjene na području općine Sokolac. 

Sarajevski sedmičnik Slobodna Bosna objavio je da se Tupajić krije poslije prijetnji Bjelice, koji, prema tom sedmičniku, želi isključiti svaku mogućnost da Tupajić svjedoči na eventualnom suđenju ako protiv Bjelice bude podignuta optužnica za zločine na Sokolcu. 

Bjelica nije jedini svjedok na suđenju Krajišniku koji je imao problema sa zakonom. 

Prvi koji je svjedočio na suđenju Krajišniku kao svjedok odbrane bio je Nemanja Vasić, biznismen iz Prnjavora, u čije su prostorije upale međunarodne vojne snage u pokušaju da raskrinkaju mrežu saradnika i pomagača haških bjegunaca. 

U vrijeme kada je tužilac iznosio dokaze protiv Krajišnika 2004. godine, svjedočio je i Momčilo Mandić, srpski biznismen koji čeka suđenje za finansijske malverzacije za koje se tereti i Bjelica. 

Krajišnik se žalio sudu da je svjedoke odbrane teško naći pošto su mnogi koji bi željeli svjedočiti u «šumi» ili na udaru «tajnih optužnica». 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb