ROMANIJAPRES, 1

SVE NA ČISTINU

Jedan „radni dan“ načelnika

romanijapres | 31 Mart, 2017 07:48

Ovako izgleda radni dan načelnika opštine.

Jutro je. Načelnika vozač vozi prema zgradi opštine. Načelnik razmišlja kako je lijepo biti načelnik. Ej voze te, imaš grijače u sjedištu, zatamnjena stakla da ne zna baš svako ko se vozi, ali nije načelnik zadovoljan. Ova limuzina je polovna i nije visoka kategorija luksuza. Može bolje. A obećao je narodu bolje. Prije dolaska do zgrade načelniku sinu misao da kupi novu limuzinu. Sav ushićen zbog nove ideje, potencijalno razvojne ideje, jer ako se bude vozio u limuzini visoke klase političari, privrednici i drugi će ga shvatati ozbiljnije, a ako bude brže stizao novim autom donijeće više investicija. Kakav plan pomisli načelnik i pri izlasku iz auta namršti malo lice i obori pogled pred zemlju da ga službenici i eventualno građani ne bi puno propitivali i zvocali jer valja rješiti tolike probleme ljudi, a što bi se time bavio kad ima preča posla, poput nabavke novog auta. I tako ubrzanim korakom prođe pored radnika opštine uz stepenice i zaista bez ikakvog propitivanja dođe do svog kabineta. Službenici nisu ništa pitali, vide da je načelnik smrknut, vjerovatno ophrvan brojnim strateškim i važnim planovima razvoja opštine, ekonomijom itd.

Uz jedno dobro jutro uđe u kabinet i sjede u kožnu fotelju sa dubokim naslonom, sa  lijeve strane stoji kompjuter. Sve to mu daje autoritet i ozbiljan izgled. Iako kompjuter ne voli da pali, ne zna dobro njime da rukuje a i za šta će mu kad je domaćin. I dosad je sve radio olovkom i papirima. Ubrzo uđoše službenici i saradnici na jutarnji brifing. Načelnik teatralno naruči telefonom posluženje za sve. On sam pije sok i kafu. Posluženje stiglo i načelnik upita saradnike šta je za ovaj dan na dnevnom redu i šta im je činiti. Javi se prvi i poče sa žalbom kako im prokišnjava krov i voda im kroz plafon kaplje tačno na njihov radni sto i eto oni su sad onemogućeni da uopšte rade, a kamoli da kreiraju napredak za ovu opštinu. Načelnik odmahnu objema rukama uvis kao da će nešto da uradi, ali umjesto toga upita službenika zašto ništa nije preduzeo, a ne ranim jutrom da mu zvoca sa tim i da to nije tema. Ali načelniče mi moramo stavljati kofe-škafe i svakih pola sata ili sat nosimo tu vodu i..prekide ga načelnik pitanjem šta ima još kod drugih službenika, oni su počeli sa raportom, ali ne interesuje načelnika to, on se vrati svojoj misli o nabavci novog auta i zagledan kroz prozor razmišlja kako bi bilo lijepo da novim autom otputuje kod šefa u Krajinu, a uz put bi mogao razgledati u Fis Vitez  na odjelu za kuću i vrt sve vrste kosačica, freza, lopata, grablji, priključnih mašina i traktora, i naravno može povesti nešto od toga šta može stati u auto, vještačko đubrivo je znatno jeftinije...vraćajući se sastanku, načelnik prekide i drugu službenicu ali i sve njih pitanjem, malte ne rebusom šta mislite da nabavimo novo službeno vozilo za načelnika, naravno visoke klase? Svi se zgledaše i posle par trenutaka da se ne zamjere neki počeše lagano klimati glavom gore dole, kao moglo bi, vidiš nije loša ideja...Dobra ideja zar ne, reče načelnik više konstatujući nego pitajući, kao da je odluka već donesena.

Ukratko su razmotrili koliko koštaju koje verzije audija, pasata i sl. Ali dođoše do boje. Limuzine su uglavnom crne boje, ali načelnik poželi da auto bude druge boje da pokaže da su promjene moguće i potrebne. Sad krenuše prijedlozi, siva, bijela, neko reče zelena jer je pravoslavna, načelnik se namršti na to i reče a šta mislite crvena? Opet tišina i onda spreman argument načelnika, s tim bi privukli pažnju gdje god se pojavimo i to je dobro, a i svakako je to stranačka boja, a i šefu bi se dopalo možda čak toliko da bi i on prešao na crvene limuzine i sigurno bi kod šefa napredovao kao začetnik reformi. Svi se složiše da je dobra ideja.

Načelnik konstatova da je ovaj sastanak vrlo konstruktivan i uspješan i da će poslati vozača da im donesu doručak, on predlaže pitu i to od krompira, domaćeg naravno i jogurt takođe domaći iz njegovog kraja, pošto je on domaćin. Iako neki vole piletinu, ostali druge vrste mesa, ali ne domaćeg odlučiše ipak da ne protivriječe načelniku pogotovo kad je o domaćinluku riječ.

Dok je načelnik telefonom diktirao narudžbu ispred sebe je imao strategiju razvoja, uopšte ne shvatajući otkud mu to na radnom stolu i šta će mu, prešao je pogledom preko i odlučio taman da pregleda sadržaj prve dvije tri stranice dok stigne pita. Ostali prisutni čavrljaju međusobno o tenisu, serijama i sl.

Stiže pitaaa....načelnik zatvori onu strategiju i na nju stavi pitu u umašćenom papiru i oprezno poče da jede jer je domaća pita još vruća. I ostali jedu. Ne izdržavši načelnik upita, jeli šta će mi ova stara strategija na stolu? Pa načelniče kako stara, tek je usvojena, a i taze je štampana. Ne nije evo umašćena je i odmah mi izgleda nekako drugačije starije, a i nisam je ja usvojio. Nego da vi prestanete da pričate o prokišnjavanju opštine može neko steći loš utisak o nama i da počnete malo da radite. Evo za početak počnite raditi na novoj strategiji, okupite radne grupe po oblastima, dajte i poneku izjavu da se radi na novoj strategiji koja će privući investicije i ulaganja koja će omogućiti nova radna mjesta i bolji standard za sve, da izgleda da nešto radimo. Svi podigoše čelo u međuzalogaju klimajući sa odobravanjem.

I to je odlučeno.

Naćelnik završi sa pitom i obrisa se rukom (nije bilo salveta, a on svakako nije ni navikao na to). Konstatujem da je sastanak završen i prije nego se raziđete primjetio sam da u prizemlju na čajnoj kuhinji piše samo kuhinja, otpao je dio znaka čajna. I znate šta, neki gosti kad su mi dolazili mislili su da imamo kuhinju i da kuvamo ovdje. Tražili su roštilj, a neki i nešto kuvano. Dajte riješite to već jednom da ne misle ljudi da je ovdje restoran. To neću više tolerisati. Koliko je sutra hoću da me izvjestite da li je to ispravljeno. U redu načelniče reče službenik. I samo još jedno pitanje. Kada ćete primiti ulagače htjeli su da pogledaju investicione mogućnosti i regulacione planove? Zakaži u restoranu fino ručak i spremi te mape i papire pa ću ja sa njima u četiri oka na miru da to razgledam i ugovaram za dobro ovog naroda. Neću valjda ovdje.

Hvala načelniče. Slobodni ste. Načelnik konačno ostade na miru razmišljajući koliko je naporan ovaj posao i šta sve čovjek mora da radi sluša i koliko je samo teško obavljati ovu dužnost. A mnogi ne razumiju toliki rad za dobrobit naroda. Takvi smo mi, šta ćeš. Da li da nazovem šefa i odmah mu predložim sjajnu zamisao oko boje nove limuzine, možda me zagotivi, a opet ako nije dobrog raspoloženja možda i opsuje. Bolje da ne cimam odmah njega. Raspitaću sa njemu bliskim ministrima i ljudima koji znaju šta šef voli pa da sam na sigurnom. Naravno moram pitati i šefa stranke na lokalu i šefa u firmi. Ne bi valjalo da sam pokupim poene kod šefa bez njihovog znanja. Sa ostalima ću lako. Narodu ću reći da je to redovna zamjena vozila i da ne može načelnik se voziti u polovnom autu, trenutno auto ću dati opštinarima i svi zadovoljni.

Al sam se umorio od ovolikog rada pomisli načelnik.

Sve je jebote teško. Ja sam načelnik i umjesto da drugi rade a ja gledam sa strane, moram se sam mučiti. Idem malo razgledati gradilišta i kako bager utovaruje zemlju u kamionsku prikolicu. Te građevinske mašine su čudo, isključiću zvono telefona . Bez kajanja propuštam desetine poziva građana i aktivista kojima trebam. S vremena na vrijeme, nekom se ipak javim, u jadu i muci sam se sebi gadeći što pristajem na takvo neljudsko trpljenje. A onda se opet saberem i shvatim kako sam u stvari sretan, u kabinetu, na suvom i toplom prostoru, pristojno zarađujem (gledam šansu za ugradnju u izgradnji), a pri tom se pretjerano čak ni ne sramotim (to sa kupovinom glasova je zaboravljeno). Dobro, potpisao sam kojekave gluposti, ali ne previše njih. Ovi u Banjaluci rade puno gore stvari.  

Tekts objavljen povodom svjetskog Dana šale
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb