Kako Milan Kolović krade studente?

S obzirom da je dokazano da je Milan Kolović nezakoniti predsjednik Studentske organizacije Filozofskog fakulteta na Palama, da je sklon nasilju i alkoholizmu, isplivavaju i dokazi o tome kako beskrupulozno i konstantno krade studente ovog fakulteta naravno nekažnjeno i ne samo to, već on nastavlja da pravi haos i pljačka studente koji su ionako lošeg materijalnog stanja.

Kako Milan Kolović krade studente na članarini?

S obzirom da članarina koju studenti plaćaju pri upisu fakulteta nije obavezna ali je Milan Kolović pod obavezno naplaćuje lažući studente da se ne mogu upisati na semestar ako ne plate on ih ne samo što laže već i nezakonito raspolaže hiljadama i hiljadama maraka od tako ubrane članarine, jer on lično njome raspolaže ko alajbegovom slamom, pa tako sam, bez odluka organa (a i kako bi organi mogli odlučivati kada je Kolović nezakonito izabran suprotno statutu neposrednim biranjem, umjesto biranjem u skupštini), sam sebi prebacuje sredstva na svoj lični račun za nepostojeća putovanja, putne troškove navodne i tako krčmi studentske pare koje upotrebljava za lične potrebe, a ne za razvoj organizacije i stvarne potrebe iste. Postavlja se pitanje ko mu to dozvoljava, zašto ne reaguje uprava fakulteta jer on to čini već pune dvije godine i ne planira da stane, a i zašto bi.

Kako Milan Kolović krade studente na apsolventskoj večeri?

Svake godine tradicionalno se za apsolvente filozofskog fakulteta Pale organizuje događaj apsolventsko veče na kome imaju priliku da proslave svečanost povodom apsolviranja na fakultetu. Međutim ni to ne može proći bez pljačke studenata u organizaciji Milana Kolovića. Naime, svi studenti koji se prijave na ovaj događaj, a ima ih skupa sa DIF-om oko 200 uplate na račun studentske organizacije po 50 KM zauzvrat dobiju večeru, narodnu muziku, alkohol. Iako je poznato da ta ponuda ne prelazi po osobi više od 30 KM, jer organizator dobija popust, plus fakultet snosi troškove obezbjeđenja skupa i slično, onda dodđete do podatka da Milan Kolović za jednu veče ošteti studente i ukrade im 4000 KM što je užasno ako se uzme u obzir koliko studenti moraju izdvojiti za garderobu i sve ostale troškove prisustva tom događaju.

Kako Milan Kolović krade studente na apsolventskoj ekskurziji?

U maju svake godine se organizuje apsolventska ekskurzija za apsolvente ali i ostale zainteresovane, Milan Kolović ne provodi tender, ne sakupi ponude ko je najpovoljnija agencija već godinama nezakonito sklapa ugovore i ugrađuje se po studentu 20 KM, a takođe gratis mjesta koja dobija ne dijeli uspješnim studentima već sve sebi uzima i tako oštećuje npr. Talentovane studente i one socijalno ugrožene koji bi imali priliku putovati nakon uspješno apsolviranih studija, ali ne mogu jer ih Kolović krade, potkrada i obmanjuje. Naravno dokaz su ugovori i svjedoci, a nepojmljivo je da se to dešava na najbrojnijem fakultetu Univerziteta.

Milan Kolović, student katedre za matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu je već dvije godine nezakoniti predsjednik pomenute studentske organizacije i to tako što je u decembru mjesecu 2012. Godine na nezakonito i nestatutarno organizovanim izborima proglasio sebe za predsjednika organizacije.

Naime po važećem statutu organizacije, izbore provodi skupština SOFF-a, tako što se prvo sa svih katedri/odsjeka biraju predstavnici istih koji čine skupštinu SOFF-a, a potom tako formirana skupština bira organe SOFF-a, predsjednika, upravni odbor, potpredsjednike i generalnog sekretara. I Tako je kod svih studentskih organizacija na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu.

Ništa od ovoga nije primjenjeno prilikom izbora za predsjednika SOFF-a, niti je bio izbor delegata za skupštinu SOFF-a, niti je formiran novi saziv skupštine, niti je novi saziv skupštine birao predsjednika i ostale funkcije u organizaciji. Sve to se može potvrditi nepostojanjem zapisnika, provedenih procedura, niti ljudi koji su bili birani sa katedri u organe, dakle nijednim dokumentom se ne može potvrditi zakonitost provedenih izbora, te prava i obaveza proisteklih iz toga, tj. lažno sačinjenih eventualnih zapisnika o bilo čemu, a iz čega proizilaze čak i krivične posljedice u smislu, lažnog predstavljanja i zastupanja organizacije, zloupotrebe službenog pečata i nezakonitog raspolaganja materijalno finansijskim sredstvima organizacije stečenim članarinama, prilozima i sl. Takođe pomenuti samozvani predsjednik organizacije Kolović je cijelo vrijeme nezakonito i mimo statuta donosio odluke, potpisivao razna dokumenta i birao članove iz reda studenata u vijeće fakulteta.

Čak  šta više, s obzirom da statut organizacije kao i svugdje predviđa trajanje mandata od jedne godine, ni u decembru 2013. godine nije provedena procedura izbora za Studentsku organizaciju Filozofskog fakulteta, kao ni organa predviđenih statutom organizacije, a takođe nisu imenovani zakonito ni članovi u vijeće fakulteta, a Kolović je još i drugu godinu nastavio nezakonito da „službuje“ u SOFF-u i tako čini prekršaje u produženom trajanju, što sve izaziva zakonske posledice shodno svim pozitivnim propisima RS.

Da li je moguće da jedna takva osoba koja studira već osam godina i nalazi se na trećoj godini studija predstvlja najbrojniju populaciju studenata na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, a koja je čak i disciplinski odgovarala pred komisijom Javne ustanove Studentski centar Pale zbog nedoličnog ponašanja za koju je dobio kaznu ukora, o čemu postoji zvaničan dokument. Takođe dotični Kolović je poznat po pijanstvu i da svake sedmice organizovano saziva studente na pijanke, promocije alkoholizma kao poroka, a vrlo često koristi kancelariju SOFF-a za organizovane pijanke o čemu postoje svjedoci i dokazi, a nikada nije poznato da je organizovao bilo kakvu prigodnu manifestaciju ili se borio za prava studenata, kojima dvije godine nezakonito naplaćuje članarinu.

Sve ovo jeste dokaz prethodno iznijetog, a sa čime će biti upoznati sve relevantne institucije i javnost Republike Srpske, sve sa ciljem, kako bi se konačno skrenula pažnja i počeo uvoditi red i zakonito biranje predstavnika studenata, a ne urušavanje i ono malo sistema vrijednosti koje postoji, a koje treba da simbolizuje filozofski fakultet kao najveći i organizaciono najbrojniji.

Sramota je da se ovakve stvari dešavaju i nekažnjeno prolaze, te se zbog toga pozivaju nadležne institucije, prvenstveno prosvjetna inspekcija da utvrdi sve činjenično iznijete navode ove predstavke, a na osnovu čega će biti preduzeti daljni koraci u rješavanju ovog slučaja koji je nanio štetu ne samo studentima koji su obmanuti i prevareni, nego i kompletnom Filozofskom fakultetu ali i univerzitetu, jer se radi o besprizornom slučaju do sada neviđenom na ovim prostorima, a koji se tiče zloupotrebe funkcije, ovlaštenja, lažnog predstavljanja i zastupanja studenata, lažiranja izbora, onemogućavanja studenata da biraju i budu birani, te brojnih drugih nedjela ovog samozvanca koji se na krajnje bahat, arogantan i očito osion način drznuo da prekrši sve zakonske, statutarne, ali i moralne norme.

O ovome slučaju će biti upoznata naravno i šira javnost putem medija, a relevantne ustanove i institucije su dužne da reaguju, donesu odluke i da se što prije ova ljaga spere sa svih studenata koji se časno bore da steknu znanje, prisustvuju nastavi i vježbama i da budu korisni članovi ovoga društva i doprinesu mu onoliko koliko sutra zauzvrat mogu očekivati da im se kroz njihov životni i profesionalni angažman vrati.

Ovdje su iznijete samo osnovne činjenice o nezakonitom izboru, djelovanju i postupanju tzv. Predsjednika SOFF-a, a u daljnem zakonskom postupanju će sve biti detaljno obrazloženo i potkrijepljeno neophodnim materijalima i detaljima o čemu će sve institucije, a pogotovo mediji biti blagovremeno informisani.

Nema političara koji ne misli da su građani stoka, nema građana koji ne misli da su ovdašnji političari prva generacija svojih porodica kojoj je otpao rep. Misle na Boleta.

Razumijem kukavičluk, shvatam ljude koji se nisu odvažili da aktivno učine bilo šta. Ali zar ne može da odbije ručak ili neku privilegiju od opštinara, ijedan otkup koji je nuđen za pokorno ćutanje i (nezvanično) potpisivanje  svega što izlazi iz opštine, dok podanički ćuti o trošku nacije.

Samo ne znamo još da li će poslije 12. Oktobra ispred opštine po regres, topli obrok, zimnicu, krompir i kiseli kupus? On se neće sigurno crveniti, osim za vrijeme kampanje kada će oblačiti crvenu majicu. Ali i to izbjegava jer tada nema raskopčane košulje ispod koje se vidi zlatni lanac koji ga u kombinaciji sa rej ban naočarama čini lafom koji može i sada prevariti neku tv voditeljku ili aktivistkinju. On misli tako.

U našoj političkoj varoši svi lažu, mnogi kradu, neki ubijaju. Zbog takvih, a da nije straha od stranaca mi bismo već živjeli usred fašizma. Da idioti mogu da lete bh parlament bi za Boleta bio međunarodni aerodrom, jer je on obrazac kako za uništavanje firmi, tako i institucija. Osim toga on je časan čovjek. Čas tamo, čas ovamo. Kad god krene u sadašnji odbor stranke koji je pretvorio u javni toalet po kome svako piša,  svako ko uđe rizikuje da se nepovratno uprlja, zato on rijetko i svraća tu, ali je zato često sa svojima iz bivše stranke kojima još duguje usluge i kojima rado završava sve. On je umni i politički daltonista, a pod njegovim vođstvom paljanski odbor predstavlja romski duvački orkestar koji raštimovano svira od kuće do kuće, i čeka da mu narod baci sitniš (glas) kroz prozor, a onda se oni međusobno tuku za pare potrebne za piće i stranačko kurvanje. To je grupa budala koja ima problem sa inteligencijom, orijentacijom, vidom i sluhom.

Oni su uspjeli da pored prevara, mržnje, obmana, bijede, laži, opsesija, sve do divljih deponija u našoj opštini – dakle u idealnim uslovima za rad bilo koje opozicije u svijetu, ostave građane naše opštine bez nade. Iskoristili su svaku priliku već pune 23 godine od prvih višestranačkih izbora da svoju sujetu, pohlepu, bolesnu čežnju za publicitetom i aplauzima nahrane na štetu građana koji su u njima vidjeli nešto više od švercera polovne robe.  Zato su ovi Boletovi opozicionari gori od vladajućeg otpada, ovakvi Boletovi mušičari su potpisnici saveza pozicije i opozicije iz koje nemaju ništa, oni su postavili putokaze za budućnost i maratonsku trku u kojoj svi drugi trče naprijed , a paljani spokojno, u jednoličnom ritmu trče nazad kao da znaju prečicu u istoriju.

Svaka njihova stranačka planiranja su bila neiskrena, svako udruživanje prevara, svaka njihova akcija samo doprinos abnormalno normalnoj situaciji i svako obećanje gnusna laž. Više su snage potrošili na unutarstranačke borbe nego na raskrinkavanje opštinskog sistema koje podsjeća na lopovsko carstvo. Bole i kompanija čak otvoreno pokazuju da ne žele da ruše poziciju i da im nije do vlasti u opštini i gradu. Njima je, to je svakom građaninu jasno, samo do čelne pozicije unutar tzv. Paljanske opozicije, jer samo sa tog položaja mogu uspješno da trguju sa opštinarima.

Bole i njegovi podrepaši su doprinjeli tome da građani više i ne žele promjene u našoj opštini, jer njegova  opozicija svoju glupu i neiskrenu politiku smatra prednošću. S obzirom da glupaci čine ubjedljivu većinu Boletova politika se oslanja na veći broj potencijalnih mušterija. Zato rezultati politike na Palama više zavise od vradžbina nego od opozicionog rada.

Glasinac: Otkriveni skeleti, drvena arhitektura i praistorijska keramika

Glasinac je jedan od najstarijih urbanih lokaliteta na području Balkana i jugoistoka Evrope. Arheolozi i istoričari svrstavaju ga među najznačajnija praistorijska područja evropskog kontinenta, pa je po njenu nazvana čitava jedna epoha praistorijskog života ljudi, tzv. Glasinačka kultura.

Na području Glasinca postojale najstarije ilirske zajednice na Balkanu. U srednjem vijeku tu su se ukrštali karavanski putevi, ali su prva arheološka istraživanja započeta tek nakon što su pronađena kultna "glasinačka kolica" prilikom izgradnje puta preko Glasinačkog polja prema Rogatici. Riječ je o jedinstvenom nalazu koji potiče s početka željeznog doba, koji je skrenuo pažnju svjetske javnosti na bogastvo kulturnog nasljeđa na ovom području. Publikacija ovih nalaza podstakla je druge istraživače starina na otkopavanja, a potom je Zemaljska vlada uzela eksploataciju u svoje ruke. Kustos sarajevskog muzeja Dr. Ćiro Truhelka proučavao je gromile na Glasincu i u okolini od 1880. godine, a potom je uslijedio niz arheoloških istraživanja do 1911. godine. U novije vrijeme istraživanjem prošlosti Glasinca bavili su se Borivoj Čović, Blagoje Govedarica i drugi arheolozi.

Prije dvije godine ekipa arheologa iz Republike Srpske, otpočela je nova iskopavanja i zaštitu nađenih eksponata na Glasinačkom polju, a ponukani onim što su do sada otkrili odlučili su svoja istraživanja proširiti i na druga područja opštine Sokolac, kao što su "Klisura" na Kadića brdu kod Knežine i pećina "Podlipa" na istom lokalitetu. U proteklih 30 dana ekipa arheologa boravila je na lokalitetu Crkvina na Glasinačkom polju, uz magistralni put Podromanija - Rogatica i nastavila istraživanje započeto u ljeto prošle godine.

Neistražena pećina Megara u Krnijama

"Ove godine radimo istočno od apside prostor nekropole i zapadno. Interesantno je da smo otkrili i plitko ukopane grobove koji pripadaju 16. vijeku. Otkrili smo jedan dječiji skelet sa nalazom turske akče iz 16. vijeka. Znači da je ovo postalo nekakvo kultno mjesto od praistorije do danas. Imamo praistorijske tumule. 

Upravo ove godine smo istražili jedan praistorijski tumul, pa imamo sve od 17, 18. i 19. vijeka, a evo i u 21. imamo lokalno groblje na ovom lokalitetu. U ovogodišnjoj kampanji otkrili smo daleko više ostataka drvene arhitekture iz grobova. To su čitave oblice od bijelog bora koje su očuvane praktično kao da su juče stavljene u grob, a ne da su stare 600 godina. Nešto manje novca smo otkrili nego prošle godine, ali smo otkrili daleko veći korpus grobova koji će dalje poslužiti antropolozima da izvalače svoju priču o životu u srednjem vijeku. Na brdu iznad Crkvine otkrili smo jednu manju nekropolu pod tumulima pa smo ove godine radili i veći tumul. Otkriveni su ostaci pokojnika i obilje praistorijske keramike, rekao je za Info radio Sokolac, arheolog kustos Muzeja u Doboju Aleksandar Jašarević, koji je i lani bio na čelu tima koji se bavio zaštitnim arheološkim iskopavanjima starina na ovom području", izjavio je Aleksandar Jašarević, arheolog kustos Muzeja u Doboju.

Prošle godine ste na ovom lokalitetu otkrili ostatke temelja srednjovjekovne crkve, tkanine i zlatoveza. Kakva je sudbina tog materijala, s obzirom da nemamo ni regionalni muzej, mjesto gdje bi mogli da zaštitimo sve te podatke i eksponate koje vi nađete na Glasincu?

"Evo drugu godinu za redom Muzej u Doboju, u saradnji sa Muzejom Semberije radi prvenstveno zaštitna arheološka iskopavanja na lokalitetu Crkvina, kod Sokoca na Glasinačkom polju. Prošle godine smo radili ostatke temelja srednjovjekovne crkve iz 14. vijeka, jedan manji dio grobova oko crkve, dok ove godine radimo širi nastavak istraživanja na nekropoli pod stećcima. Materijal sa Glasinca sa prethodnog iskopavanja je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, do 90-tih godina i oni su polagali pravo na to kao centralna institucija i danas baštini sav materijal, dok Muzej Doboj trenutno samo privremeno čuva materijal sa Glasinca do osnivanja neke Muzejske institucije. Mi stalno govorimo o potrebi osnivanja nekih muzejskih institucija na području istočnog djela RS, a zapravo mi sem Muzeja Semberije u Bijeljini i Muzeja Hercegovine u Trebinju nemamo nikakvu muzejske institucije koja bi brinula o tome. Da bi se sačuvao materijal mora postojati profesionalni kadar: istoričar, istoričar umjetnosti, arheolozi i konzervatori. Sve to može samo neka jaka muzejska institucija. Na žalost kod nas je Zavod za zaštitu kulturno istorijskog i prirodnog nasljeđa nema područne jedinice, tako da moramo raditi na nekoj institucionalizaciji čitave muzejske struke posebno na sarajevsko-romanijskoj regiji".

Na čelu tima istraživača je arheolog kustos Muzeja u Doboju Aleksandar Jašarević

Iako su od davnina postojale legende da se na Glasinačkom polju dešavalo mnogo toga u stara vremena, ljudi nisu nastojali u proteklih 100-200 godina da sačuvaju sve te nadzemne eksponate ili ih zaštite na neki način?

"Ovo je prvenstveno jedna tužna priča o lokalitetu koji je uništavan i devastiran u proteklih više od 100 godina. Prva devastacija lokaliteta je počela krajem devetnaestog vijeka, kada su stećci korišćeni za tamponiranje puta, a najveća devastacija desila se poslije Drugog svjetskog rata između 1946. i 1947. godine kada je preko 50 odsto nekropole stećaka minirano, uništeno i ugrađeno u Zadružni dom u Bjelosavljevićima. Tada su nepovratno uništeni mnogi stećci sa natpisima i ornamentima. Devastacija se na žalost nastavila i dalje sve do 2009. kada su bagerom uništeni djelimično temelji srednjovjekovne crkve. 

Nakon toga je opština Sokolac 2013. preduzela finansiranje zaštitnih arheoloških iskopavanja. Tom prilikom otkrili smo temelje jednobrodne crkve sa pilastrima. Interesantno je da je to prva istraživana crkva na području srednjovjekovne Zemlje Pavlovića. Njih ima više, ali nikada nisu budile pretjeranu pažnju istraživača. Obično se smatralo da crkveno graditeljstvo srednjovjekovne Bosne nije bilo tako razvijeno kao u susjednoj Nemanjićkoj Srbiji gdje imamo velike manastire, zadužbine ktitora dok se ovamo zapadno od Drine uglavnom pojavljuju manji. Nemamo tako velike manastire kao što su Studenica, Gračanica. Imamo uglavnom manje crkvice oko nekropola. Bosanski kraljevi nisu bili poznati kao veliki ktitori zadužbina. 

Uglavnom su građene manje crkve, grobne kapele, zagrobni mauzoleji, ali one na žalost nikada nisu pretjerano istraživane, jer u to vrijeme nisu imale bogatog materijala da bi privukle istraživače. Ova crkva na Glasincu je interesantna jer je građena početkom 14. vijeka, najverovatnije kao neka zagrobna crkva lokalnog vlastelina, da bi se u drugoj polovini 14. i u 15. vijeku oko nje obrazovala jedna velika nekropola. Imamo više od hiljadu grobova na ovom brdu. Mi smo istražili negdje oko 50 grobova, što nije ni pet odsto ukupne nekropole, ali smo dobili bogat materijal za razumijevanje života u srednjem vijeku; prvenstveno trgovine i razmjene. Dalja antropološka istraživanja vjerovatno će otkriti elemente, biološke strukture populacije. Kolika je starost bila, koliki je prosječni vijek čovjeka bio u srednjem vijeku, od čega su bolovali, šta su radili, kako su se hranili?", priča Jašarević.


Oblica bijelog bora stavljena na dječiji grob

Savremena nauka može da odgonetne i da sliku, ustvari da vi složite kockice istorijskog mozaika Glasinca u to vrijeme?

"Kosti su jako bitne. Danas fizički antropolozi iz kostiju mogu daleko više izvući nego što arheolozi mogu iz materijala pročitati. Mogu čitav život jedne osobe pročitati na osnovu kostiju. Interesantno je da na ovom lokalitetu imamo veliku smrtnost djece. Preko 30 odsto skeleta pripada dječijim, mlađim od pet godina uzrasta. Znači da je u srednjem vijeku smrtnost djece bila velika. Djeca nažalost nisu dobijala stećke jer nisu bili socijalno dorasli određenom socijalnom staležu, ali interesantno je videti položaj djece u srednjem vijeku, na osnovu antropološke strukture.

Kada kažemo da je crkva bila freskopisana, obično zamišljamo sad neke velike vizuelne slike svetaca i freske, ali ovdje to nije slučaj. Riječ je o metopama, uglavnom, horizontalnim i vertikalnim poljima freskopisanim na malteru. Imamo različit spektar boja od žute, crvene, bijele, zelene, plave, ali nema vizuelnih prestava nikakvih likova ili biljnih ornamenata. Crkva je najvjerovatnije bila mauzolejnog tipa, najvjerovatnije nekog velikaša.

Otkrili smo jedini zidani grob. Grobnica ktitora je otkrivena u crkvi u glavnom brodu pri zapadnom zidu, otkrivena je zidana jedina konstrukcija, gdje je bio položen najvjerovatnije muškarac, oko koga je bilo i djece, vjerujemo, članova njegove porodice. U kasnijem periodu čitava nekropola je formirana. Znači čitavo Glasinačko polje pa i šira regija sahranjivala je svoje pokojnike oko crkve koja je postala neka javna komunalna crkva. Ono što je bitno da je ovo jedina crkva koja se javlja u pisanim izvorima na području Zemlje Pavlovića. Ona se javlja u dubrovačkim izvorima, pet-šest puta, kao "crkva na glasu", oko "crkve na glasu". Javlja se mahom na latinskom nazivu jer je pored crkve prolazila srednjevjekovna carina, gdje su trgovci iz Dubrovnika morali da carine robu na Glasinačkom polju, da bi išli dalje prema Olovu i Srebrenici. 

Znači svi karavanski putevi prolazili su pored te crkve, tako da je ona postala neki "pejzažni reper" gdje su se trgovci orijentisali kad kažu "kod crkve na glasu" je carina."

U jednom od grobnih mjesta našli ste ostatake dubrovačkog srebrnog novca, ostatak tkanine i zlatoveza, što dovoljno govori o već rečenom. Poznato da je na području sadašnjeg Olova, postojao rudnik srebra i olova i da su trgovci iz Dubrovnika preko Glasinca dolazili na ove prostore.

"Feudalna moć jedne srednjevjekovne porodice zavisila je prvenstveno od trgovine i kontrole rudnika. Tako je i dinastija Pavlović kontrolisala rudnike u Olovu, koji su bili znatan dio prihoda za porodicu pa su ubirali carinu na Glasincu od dubrovačkih trgovaca. Dubrovčani su bili najveći pokretači trgovine i razmjene na području srednjovjekovne Bosne, pa je i opticaj njihovog novca bio najveći. Kad kažemo Kraljevina Bosna zamišljamo opticaj bosanskog novca, ali to nije tačno. Najveći opticaj je imao dubrovački novac koji je bio najšire rasprostranjen, bila je neka univerzalna moneta tog doba, kao što je danas euro. To je bio dubrovački dinar jer su bosanski kraljevi zapravo kovali svoj novac u Dubrovniku tako da smo našli nekoliko primjera dubrovačkog srebrnog novca. On je kovan od druge polovine 14. do prve polovine 15. vijeka.

Zlatovez, ostatak tkanine takođe, najvjerovatnije potiču iz Dubrovnika ili Venecije. To je luksuzna nošnja, luksuzni tekstil koji je kupljen na primorju. Pretpostavljamo da je neki lokalni plemić ili trgovac, koji je to mogao sebi da priušti, bio sahranjen sa takvom odjećom."


Stari natpis na stijeni

"Ono što je interesantno je, da su ovdje kraški uslovi na terenu očuvali tu drvenu arhitekturu grobava i taj tekstil, tako da možemo i da rekonstruišemo i te neke pogrebne običaje, kako je izgledao sanduk, kako su polagali pokojnike, kakva je nošnja bila... Pronađen je i dobar dio nakita. Riječ je o najvjerovatnije djelovima naušnica i djelovima igle. Naušnice su rađene od srebra sve, sa tri jagode. Veoma, veoma luksuzni nalazi koji potiču iz lokalnih ili radionica bliže primorju ili Hercegovini, gdje imamo sličan materijal."

Koliko ća vam biti potrebno vremena da napravite konačnu sliku, da to sve ispitate i dođete do pisanih rezultata i da li vam je neophodna saradnja sa drugim slučnim institucijama; prvenstveno Muzeja u Dubrovniku, Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Muzeja u Beču ?

"Svi pisani dokumenti vezani za srednjovjekovnu Bosnu, prvenstveno za Glasinac potiču iz Dubrvnika. To je jedina arhiva koja je nama u blizini sačuvana, jer bosanska arhiva, bosanskih kraljeva spaljena je poslije osvajanja Osmanlija u Bosni, tako da mi imamo samo tu jedinu priču, korespodenciju koja je ostala u Dubrovniku. Nedostaje nam ova druga - naša lokalna tako da se moramo oslanjati samo na priču iz Dubrovnika koja je veoma dobro publikovana i objavljena. Tu imamo čitav korpus dokumenata srednjovjekovnih. Iz Beča je to nešto manje. To je uglavnom vezano za neke viteške turnire i bosanske kraljeve i velikaše, koji za Glasinac nisu toliko ni bitni. Sav pokretni arheološki materijal sa Glasinca čuva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Počev od iskopavanja krajem 19. vijeka i velikih naučnih pionira kao što su; Ćiro Truhelka, Mihovil Mandić, Đorđe Stratimirović itd... Dok se nešto manje materijala od prošle godine čuva Muzej u Doboju, ma da moram istaći da je to samo privremeno deponovanje materijala u muzeju Doboj, do osnivanja neke lokalne muzejske institucije."

Populacije kulture su se mijenjale, ali poštovanje nekih kultnih svetih mjesta ostalo je zabilježeno kroz tradiciju hiljade i hiljade godina. Prva zabilježena bitka u pisanim izvorima je takozvana "bitka na Glasincu" koja se desila 1391. kada je kralj Dabiša pobijedio turske odrede koji su logorovali na Glasincu. Postoji indicija da je tad 1391. čak i crkva na Glasincu spaljena jer su kasnije grobovi 15. vijeka presjekli zidove te crkve, što znači da je ona bila u nekom ruševnom stanju i da je ta godina bila ovako presudna. Iz pisanih izvora saznajemo da su Turci logorovali na Glasincu i najvjerovatnije da su oni tad i spalili tu crkvu koja je kasnije možda djelimično obnovljena, a možda i nije nikada, ali je postala neko kultno mjesto sahranjivanja, do čuvene bitke kod Šenkovića 1878. godine gdje su bosanski begovi pružili posljednji otpor okupaciji Austrougarske vojske, kada su pobijeđeni u bici na Šenkovićima. Tada je podignut jedan veliki spomenik na Crkvini austrougarskim vojnicima. To je bio monumentalan i impresivan spomenik, koji je miniran poslije Drugog svjetskog rata. Uništen je upotpunosti. Danas su ostali ostaci temelja i par kamenova koji su bili ugrađeni. Iako je simbol nekog okupatora, bio je arhitektonsko čudo tog doba i i značajan detalj iz istorije Glasinca i trebalo ga je sačuvati. Znamo kulture i populacije, ljudi se mijenjaju, ali ne treba dozvoliti uništenje svega što su ti ljudi ostavili. Znači Glasinac je bogat, imamo bogate ornamentisane nišane, koji su monumentalni i svjedočanstvo o nekim ljudima iz prošlosti koji su zivjeli tu, pa do stećaka, gromila... sve su to neki ostaci baštine koju mi moramo istraživati i štititi."

Ko vas finansijski pomaže? Jasno je da vas nosi ljubav prema poslu arheologa i entuzijazam da što više doprinesete toj oblasti istraživanja, ali je neophodna i materijalna podrška?

"Važno je raditi ono što volite. Ako nešto volite bićete najbolji, ali novca ima. Odvajanja za kulturu nisu velika, samo treba ravnomjerno rasporediti novac. Često ljudi zamišljaju da su za arheološka istraživanja potrebne neke velike pare. To je nekih 15 do 20.000 KM gdje možemo postići stvarno velike i fascinantne rezultate i prezentovati jednu opštinu. Evo drugu godinu zaredom opština Sokolac finansira ovo istraživanje. 

Prvu godinu je finansirala samostalno, drugu godinu sa Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica kroz regionalni projekat "Očuvanje identiteta i kulturne baštine". To nisu velika srestva, ali su jako bitna za prezentaciju opštine posebno u ovom slučaju što je riječ o stećcima i jednom specifičnom vidu materijalne kulture koji je karakterističan za neke naše zemlje; hajde da kažemo za BiH najkarakterističnija, mada se javljaju i u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Zajedno su ušle na nacionalnu listu za UNESKO, ali su oni neka karakteristika BiH po formama brojnosti, ornamentima i postoje kao neka naša lokalna karakteristika bitna i za svjetsku baštinu, ali opštinu Sokolac koja ima jednu takvu nekropolu u Luburića polju, nadomak Sokoca svrstanu na listu od 30-setak nekropola koje će biti uključene u svjetsku baštinu."

Hoćete li se zadržati samo na ovom lokalitetu, ili će te, ukoliko bude novca, početi da istražujete i druge nekropole stećaka kao što su Luburić polju, u selu Grbići na mjesnom području Sokolovići, na području Knežine i rubnih sela prema Olovu?

"Opština Sokolac je prilično bogata stećcima, pored opština Rogatica i Pale koje su najbogatije u istočnom dijelu RS. Stvarno je dijapazon stećaka jako veliki i pored nekih nekropola npr. ova na Crkvinama gdje je nalazi više 400 stećaka, pa do nekih manjih npr. u Kovačevom dolu ima ih 50-setak. Svi oni su neke različite ornamentike, imaju različite tehnike izrade, ali su jako bitne jer govore o toj nekoj socijalnoj dimenziji sahranjivanja u srednjem vijeku. Istraživaćemo koje to mogao sebi da priušti stećak, ko su bili klesari, ko su bili kovači, ko ti ljudi koji su uklesavali imena?

To baš istorija ne može da otkrije i tu je arheologija koja može da otkrije život običnih ljudi, jer istorija više pamti feudalce, vitezove, kraljeve, dok je obični svijet nekako zanemaren u istorijskim izvorima. Upravo arheologija pokušava da rekonstruiše život običnih ljudi i zajednice. Nas interesuje čitav socijalni stalež, od onih marginalnih ljudi koji su posmatrani, do nekih visokih feudalaca. Znači mi možemo da nađemo sponu između svih tih ljudi, da ih povežemo i da vidimo kako se to živilo u srednjem vijeku, šta se jelo, kako se jelo, kako se živilo, kakav je njihov položaj bio? Čitava Glasinačka klutura, kako je ta praistorijska kultura definisana, je stvarno fascinantna. Hiljade i hiljade grobnih tumula, gradina, je tu u okruženju. Zapravo kada dođete na Sokolac i na Glasinačko polje na svakom brdu vas nešto očekuje, od gradine, do manjeg utvrđenja, od nekropola pod tumulima i stećcima. Stvarno je prebogato. Danas je ovo nešto manje naseljeno područje, nego kada zamislimo praistoriju. Od praistorije do danas stavrno imamo širok spektar kultura koje su ovdje živjele, samo da spomenemo npr. pećina "Podlipa" je najpoznatije nalazište u istočnom djelu BiH, iz praistorijskog perioda, paleolitsko, sa nekim tragovima rezbarija, sa nekim crtežima na zidovima, nešto što možemo nazvati rana umjetnost koja se javlja. To je isto započet lokalitet i danas imamo indicije da bi moglo da se nastavi, ali za mene je najinteresantnije jer sam ja prvenstveno praistoričar. Bavim se praistorijskom arheologijom, za mene su najinteresantniji gradine i tumuli, a ovdje ima stvarno velikih gradina, ako što su Klisura u Kadića brdu, kao što su Ilijak i slične."

Nalazište Klisura

Na ovaj način nastavljaju se istraživanja kustosa Zemaljskog muzeja Dr. Ćira Truhelke, i drugih iz starije plejade istraživača na širem području Glasinca. s kraja 19. vijeka i Dr. Blagoja Govedarice arheologa novije generacije?

"Prva arheološka iskopavanja, zapravo arheologija je nastala na Glasinačkom polju 1880. prilikom probijanja puta za Rogaticu, kada su otkrivena ta čuvena Glasinačka kolica koja se čuvaju u Beču. Tada je nekako ta čitava priča o arheologiji, o Glasincu krenula da bi Ćiro Truhelka došao osam godina kasnije kao doktor nauka iako je imao samo 22. godine i krenula su ta arheološka istraživanja, stvarno velikog obima. Tako su BiH i Glasinac ušli u svjetsku arheološku baštinu. To su stavrno bili pionirski poslovi za to doba. Istraženo je nekoliko hiljada tumula, preko hiljadu i po tumula i gradina. To je stvarno bio veliki posao.

Profesor Govedarica je započeo jedan novi vid istraživanja koji je zaista bio revolucionaran za BiH tada, istraživanjem Klisure na Kadića Brdu kod Knežine, jednom novom metodologijom. Nažalost sve je to stalo devedeset i prve godine iako su rezultati bili jako obećavajući, nađen je jako bogat materijal na Klisuri, tako da planirano istraživanje Klisure-Kadića brdo, kao jednog od najznačajnijih praistorijskih lokaliteta za Glasinac. Kolege iz Beograda se isto interesuju za pećinu Podlipa, tako da ćemo neku saradnju sigurno organizovati i sigurno da ćemo nastaviti u narednim godinama da istražujemo bar mjesec dana svake godine na ovim područjima."

Postojala je inicijativa 2008. godine da se na lokalitetu Crkvine na Glasincu gradi pravoslavna crkva, pa se od te ideje na sreću odustalo. Šta vi kažete o toj ideji?

"Mora se poštovati prvenstveno zakon. Vjerske zajednice imaju svoj zakon po kojima djeluju, ali on ne smije dolaziti u sukob sa zaštitom kulturne baštine, jer je to sve naša kulturna baština; pripadnika živih religijskih zajednica i onih koje više ne postoje. Prvenstveno arheolozi se zalažu za konzervaciju temelja, njihovo izdizanje na nekih metar - metar i po, da se vidi da su tu postojali ostaci crkve, ali ne i da se gradi crkva preko starih temelja. Može da se gradi izvan zone zaštite, može da se gradi ili kapela ili neka crkva. To ostavljamo na vjerskim zajednicama, u ovom slučaju, srpskoj pravoslavnoj crkvi da odredi šta joj je činiti, šta smatra da joj je u redu. Iako je ona vlasnik čitave zemlje i nekropole to zapravo ne daje za pravo nikome da uništava ili ošteti tako važan objekat. Prosto to je spomenik kulture ove države RS i BiH i moramo se malo pažljivije odnositi prema njemu. Znači bilo bi dobro i za srpsku pravoslavnu crkvu da se konzerviraju temelji, da se kaže da je tu postojala crkva u 14. vijeku koja ima neki kontinuitet do danas, ali da se pored gradi kapela ili krst koji bi označio taj sakralni prostor. Protiv smo toga da se na temeljima starijih objekata grade novi, pošto se uglavnom ne poštuju pravila u toj oblasti što smo jako često vidjeli poslije posljednjeg rata, tako da danas imamo konake u manastirima sa PVC- stolarijom, sa nekim modernim materijalima kojima zapravo i nije mjesto u takvom srednjovjekovnom ambijentu. Isto je riječ i kada se radi o džamijama i katoličkim crkvama. Znači mora se poštovati duh vremena u kome su one izgrađene. Ne smije se koristiti beton, što danas obožavaju."


Arapski natpis na izvorištu Knežak

Je li ovaj arheološki lokalitet na Glasincu zakonom zaštićen od udara različitih građevinara, koji ne poznaju ili neće poštuju taj dio istorije. Šta je potrebno preduzeti da bi bio zaštićen?

"To je najveći problem sa našim zakonom. Zapravo zakon kaže da su građevinari dužni da obavijeste Zavod za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika prije početka radova. Često se pitaju zašto bi oni morali to uraditi ako im to ide na štetu? Znači mora se promijeniti zakon gdje dozvolu za bilo kakve građevinske radove prvo treba tražiti od Zavoda koji bi provjerio da li postoji tu neki lokalitet ili ne, kako bi se dalje mogli vršiti bilo kakvi urbanistički radovi ili gradnja kamenoloma. Uglavnom kamenolomi uništavaju čitava brda i srednjovjekovna utvrđenja. To je najveći kulturni genocid koji se kod nas dešava. Znači moramo promijeniti zakon, ali opet moramo raditi i na svijesti ljudi da je to njihova kulturna baština i da je ne treba uništavati. Ovaj lokalitet je zaštićen kao nacionalni spomenik BiH. On ima neku pravnu formu zaštite, ali to ništa ne znači i dalje se može desiti da on bude uništen jer ne postoji adekvatna zaštita."

Koja je uloga lokalne zajednice u svemu tome? Sličnih lokaliteta ima mnogo, posebno na mjesnom području Knežina i rubnim selima prema Olovu.

"Svaka opština bi trebala uraditi reviziju svakih destak godina da se utvrdi stanje postojećeg kulturnog dobra. To treba da radi u saradnji sa Zavodom za zaštitu kulturnih spomenika kada se pravi neki novi regulacioni plan da bi znali kakvo nam je stanje kulturne baštine, da vidimo šta smo uradili, šta smo oštetili, šta sačuvali i da bi apelovali na zaštiti. Naravno, ne možemo očekivati od opštine da ona štiti kulturnu baštinu upotpunosti. Ona može da na vrijeme spriječi uništenje i da blagovremeno obavijesti Zavod za zaštitu spomenika ukoliko uvidi da je stanje narušeno.

Sutra završavamo svoj dio posla za ovu godinu na Glasincu, a iduće godine opet planiramo najvjerovatnije u julu da radimo. Samnom u timu su; Snježana Antić, kustos arheolog iz Muzeja Semberije, Jelena Bulatović, arheozoolog iz Beograda, koja radi analizu životinjskih kostiju sa lokaliteta i mladi kolega Nikola Kulidža iz Prijedora", zaključio je Jašarević.

 

(www.palelive.com / www.opstinasokolac.net)

КЕЦМАНОВИЋ: Оно што је у Београду 2000. био „Отпор“, то је сада код Бошњака „Удар“

 

Balegar takođe kotrljan ili prašinar kakvog mi znamo je crna zaobljena buba snažne građe, koja se hrani balegom sisara . Ima ih više stotina vrsta.  Oni su važan dio ekosistema jer ga čiste od otpadaka. Ono po čemu se naročito razlikuju od ostalih insekata je sposobnost balegara da podignu teret koji je teži od njih samih. U staroegipatskoj religiji balegarovo kotrljanje kuglice izmeta po pijesku bila je metafora za put sunca po nebu.

 I u politici postoje brojne vrste balegara, ali nažalost sa suprotnim osobinama od navedenih, političari balegari su nekorisni, prljaju sve čega se dotaknu i stvaraju ogormnu štetu. Mogu osjetiti miris novca i funkcija iz znatne udaljenosti i tada su u stanju da u jednom letu prelete i nekoliko stotina kilometara samo da ostvare lični cilj.

Građani su nekad iskazivali poštovanje prema jednoj vrsti balegara – Boletu balegaru. Bole balegar je najveći lupež koji o časti trabunja, savjesti nema, ali ima mrlja. Svakom je svoje govno dunja Bole govnovalj svoje govno kotrlja i zagađuje našu sredinu javašlukom, nemarom, pretvara je u zapuštenu provinciju, oronule infrastrukture, palanačke nekulture, gdje samo njemu poznatim informacijama se upravlja. Kad god naiđete na takve koji pokazuju suviše razvijenu brigu za nacionalni ponos i opšti interes i pretjeranu osjetljivost za ličnu čast i dostojanstvo kao on, gotovo po pravilu nailazite na ograničeni um, nerazvijenu sposobnost, tvrdo srce i grubu, kratkovidu sebičnost.

Bole Govnovalj svoje govno kotrlja..

 

Pacovi kao vrsta sitne gamadi znaju biti korisni i imaju svoju ulogu u prirodi, međutim obrnut je slučaj sa pacovima u politici. Gdje se politički pacovi nalaze to je leglo zaraze. Zato morate staviti preko usta hanzaplast, jer pacovi iz podruma uzeli su vlast. Jedan od najstarijih i najgorih pacova sa najdužom repinom je pacov Bole. Deset godina je spavao po toplim podrumima (funkcijama), nije se pokvasio, nije se izlagao opasnostima i odlučio je da se kandiduje, svi ga vole, a što da ga ne vole kad je Bole.

Takvi pacovi kao on su uništili zmije, slonovi su pobjegli, pametan je svako ko se krije i ljudi su pobjegli. Ribe su u dubinu plivale, ptice u granju posakrivale.

Pacov Bole je sve izujedao, nametnuo svoju kulturu, kada su se svi predali zaveo je svoju diktaturu.

Jedino nas Vijetnam može spasiti, a evo kako. Kod njih je sada sezona poplava meso pacova je traženo, a i restorani su prilagodili svoj meni.  Naime, nastupio je period kada se love pacovi, a ova gamad je veoma popularna poslastica. U ovo doba godine, kada se bere pirinač, poljoprivrednici na jugu Azije okrenuti su lovu na pacove, koji se, kada postanu dobar ulov, mogu naći na svim pijacama.

 S obzirom da pacov Bole međ’ narodom sada traži opet podršku kako bi se zadržao na funkcijama i privilegijama građanima se preporučuje kad ga prepoznaju po debljini i dugom repu, da se brane metlama i udaraju što jače jer je on prilično otporan, a najbolje bi bilo da ga narod strpa i izveze u Vijetnam, tamo bi bio hit, a to je i izvozna šansa za državu.

 

Vjerovatno ne možete da prepoznate ko je na slici, ali nije ni čudo, jer se mnogo promijenio, ipak je ostala kravata koja govori da se radi o političaru (pacovu iz podruma), i to ne bilo kakvom, već političaru koji je od silnih mijenjanja partija postao nalik baba jagi ili u narodu poznatijoj babarogi, tj. Strašilu. Hajmo redom; Ta babaroga paljanska od političara ima sada duuugački nos, ako ste kao mali čitali svi koji lažu, poraste im veliki nos. On je tokom cijelog političkog života puuno lagao, i zamislite nije prestao, ih, laže taj i danas svaki dan. Ponešto slaže iz navike, ponešto jer misli da mu narod vjeruje, samo ujutru kad se probudi treba mu malo vremena da se orijentiše koliko će u toku dana lagati, protiv koga i za koga, jer usljed duge karijere laganja, čovjek se više zaboravi gdje je, šta, kada i koga slagao, pa valja sve to popamtiti. Nije mu lako. Ali iskustvo ga vadi, pa se nekako snađe. I opet mu pođe za rukom. Bar se on nada da mu narod vjeruje. Ali za svaki slučaj prvo ubijedi sebe u laž, da gdje ne kaže istinu pa propade sve.  Zato na nosu (vidi sliku) ima bobicu koja mu nepogrešivo daje putokaz za laž. Veliki nos mu služi i za njušenje unosnih funkcija, beneficija, prinadležnosti, koristoljublja, važnih ljudi da im se dodvori, i naravno svih lukrativnih poslova gdje se šta može drpisati, jer valja finansirati kampanju i ostati na funkciji, ili bogati otići i na veću funkciju, popeti se, sem njegove žene, i ćerkica, niko osim njega ne smije do visina. Al' što tek voli Bole da se kune u poštenje i kako težak teret nosi, ma kakav Sizif, Boletu je najteže, em laže em ga nos preteže od neznanja i hoštapleraja, valja svakog slagati, izmisliti, opanjkati, udvoriti se, ukrasti a da ispadne dobrobit za narod. Milion kombinacija, a ostarilo se; što je još gore udebljalo se od prasetine i jagnjetine, a narodu bombone i paketići da vide milosrđe ove baba jage.Voli Bole da gleda sa visine kako narod stenje, kako narod gine. Bole zna da javi dekretom kako osim njega niko ne upravlja svijetom, a prvi program javlja da za javno mnjenje, novi razlog slavlja, Bole se penje.E sad, zašto Boško baba jaga ima velike oči? Pa zbog pohlepe. Gdje god šta nanjuši velikim nosem on kidiše da prigrabi za sebe sve, a što i ne bi kad je on mlad, lijep, pametan i sposoban, sportista skoro, a i zaslužuje brate koliko je radio da bi sada oblaporno grabio. Uši ne vidite od kape jer su puno velike, pošto ga šef zna povući za uši za greške koje pravi pa da sakrije, inače sve voli da čune svojim ušima, ko šta priča i radi, da ga ne opazi dok on laže i krade. Imao je on puno šefova odranije ne zna ni broja, zato uvijek prvo čuje šefa pa onda on to predloži da ispadne dobar i koristan, dok za to vrijeme velikim očima, velikim ušima i velikim nosem napravi kombinaciju za sebe koga da zajebe. Hoće da se uvjeri sa aspekta svog da li tamo gore egzistira Bog, onda će postupiti sasvim nesebično sebe će za Boga proglasiti liično.Ako ste prepoznali o kome se radi (ne)javljajte mu se, možda vas slaže besplatno!!!

 BiH: MIUSLIMANSKO RASPIRIVABNJE MRŽNJE

 

novosti- 85225 - 27.05.2013 : Dragan B. Sokolac -  ⁽⁰⁾

Bjelica u posjeti borcu Armije muslimanske BiH

U Avazu, dana 24. 05. 2013. godine objevljenoje: Alijin kurir i ratni heroj životari od nadničenja:

"Numo Krluč, demobilisani borac Armije RBiH i za one koji ga poznaju istinski ratni heroj koji je na leđima prenio prvu stanicu za vezu u opkoljenu Žepu, danas sa 80-godišnjim ocem Suljom živi samački u zaseoku Mrči (Donji Kalimanići) u okolici Sokoca bez ikakvih primanja, prinadležnosti, penzija ili državne naknade.

Jedina mu je želja, kako nam je kazao dok smo s njim razgovarali u tihom i u proljeće prelijepom predjelu, da ima kravu i kosilicu.

Pet puta ranjavan

Krluč je mnogima poznat i po tome što je preko okupiranog teritorija u Žepu nosio pomoć i novac koji je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović slao za vojničke plaće, te njegove povjerljive dokumente... "

U nastavku teksta Numo objašnjava:

Kraj prevare u Međugorju

VELIKOJ prevari u Međugorju kod Čitluka je, po svemu sudeći, konačno došao kraj. Zvanično saopštenje Vatikana izdato 26. jula, u kojem je raščinjen katolički sveštenik Tomislav Vlašić, odgovoran za uspostavljanje lažnog kulta Bogorodice, konačno bi trebalo da stavi tačku na političko-poslovnu priču, koju deo hrvatskog sveštenstva režira već punih 28 godina.
Iako je decenijama ćutao o hercegovačkim "čudima", Vatikan ih je nedavno konačno odbacio i pokrenuo istragu protiv Vlašića, takozvanog duhovnog vođe šestoro dece, koja su tvrdila da im se od 1981. godine, pa do danas, Devica Marija prikazala neverovatnih 40 hiljada puta. Pored optužbe za "manipulaciju svesti" lakovernih katolika, Vlašić se tereti i za seksualni odnos s jednom časnom sestrom.
S druge strane brda, na kojem se Devica Marija navodno ukazivala hrvatskoj deci, ustaše su 24. juna 1941. godine mučile i ubile svih sedam srpskih monaha iz obližnjeg pravoslavnog manastira Žitomislić. Nešto kasnije, ustaški odredi pobili su 3.000 muškaraca, žena i dece, gotovo sve srpske nacionalnosti i zakopali ih u jamu kod Međugorja.
Godinu dana posle smrti Josipa Broza, 24. juna 1981. godine, a upravo na godišnjicu ustaškog pokolja, šestoro dece iz hrvatskih porodica (najmlađi je imao 10, a najstariji 16 godina), videlo je u Međugorju Devicu Mariju, vest su rekli roditeljima i to je bilo dovoljno da se stvori kult, zbog koga je ovo hercegovačko selo do danas posetilo preko 30 miliona hodočasnika.
Ukazanje Majke Božje odmah su potvrdili njihovi duhovni staratelji, franjevački fratar Marko Zovko (kasnije javno ustaški nastrojen), kao i Tomislav Vlašić, protiv koga je Vatikan nedavno i pokrenuo istragu. Posebno interesantan podatak je da se među decom sa "medijumskim moćima", našla i unuka ustaše Mata Ivankovića, koji je učestvovao u pokolju tri hiljade Srba u Međugorju.
Ubrzo je postalo jasno da lokacija "ukazivanja", u blizini srpske masovne grobnice, nije odabrana ni malo slučajno. Odmah po objavljivanju "čuda", verski obredi su pretvoreni u propagandu ustaštva. Pevane su pesme u čast Ante Pavelića, a na stenama i fasadama osvanuli su ustaški simboli, kao i spiskovi srpskih porodica za likvidaciju.
Ispostavilo se da je Međugorje imalo jednu od većih uloga za oživljavanje hrvatskog ekstremnog nacionalizma. Vatikan je iz njemu znanih razloga, tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, ostao nem na sva događanja izrežirana od grupe sveštenika.
A prvobitno "osvešćivanje" hrvatske nacije, kasnije se pretvorilo u bogaćenje istih sveštenika, čije je lažno stvoreni kult privukao veliki broj katolika iz tadašnje Jugoslavije, ali i celog sveta. Iz Amerike, Engleske, Azije... dolazili su puni čarter letovi ljudi, koji su želeli da vide hrišćansko čudo u jednoj komunističkoj zemlji.
Međugorje je tako postalo turistička meka, koja i danas ima najviše smeštajnih kapaciteta u celoj BiH (više od 15.000), a zaslužno je i za preko 50 posto ukupnog prihoda od turizma.

GOSPA SAMO HRVATSKA?
ŠESTORO hrvatske dece su godinama otkrivali svoja viđenja i razgovore sa Gospom. Majka Božja je prema njihovim svedočenjima postajala sve više Hrvatica. Tako su, 1. marta 1984. godine, mali franjevački vidovnjaci tvrdili da im je Ona rekla: "Iz posebnih razloga, ja sam izabrala ovu parohiju "!?

ZARADA
Deca koja su tvrdila da su videla Gospu, danas žive luksuzno, baš kao i stanovnici Međugorja, koji i dalje, uprkos osude Vatikana, ubiraju veliku zaradu od verskog turizma.

SNSD: Ni Njemačka ne bi podnijela pustoš koju je ostavio SDS

BANJALUKA - SNSD ocjenjuje da ni uređene države kao što je Njemačka za 20 godina ne bi uspjele da počiste nered i pustoš koji je SDS ostavio sadašnjoj vlasti, i u materijalnom i u institucionalnom smislu.

"Samo stranka bez imalo odgovornosti, kao što je SDS, privatizaciju više od 800 preduzeća za svega 18 miliona KM u njihovom višegodišnjem mandatu, može nazvati 'kriminalom nivoa društvene deformacije'", saopšteno je Srni iz SNSD-a.

U saopštenju se navodi da danas ne bi bilo ni Republike Srpske ni javnih dobara da SNSD i predsjednici koji su dolazili iz redova ove partije nisu preuzeli vlast 2006. godine.

"Ostali bi na slobodi samo tajkuni SDS-a i ubice koje je SDS tako velikodušno milovao", poručuju iz SNSD-a. "Ono što SDS očito boli jeste činjenica da građani, posebno Istočnog Sarajeva, kao svjedoci SDS-ovih prvatizacija, fantomskih firmi, ali i gotovo svakodnevnih ubistava, dobro pamte ko ih je i kako vodio i predstavljao, i ko je bio odgovoran za takvu situaciju."

Iz SNSD-a poručuju da oni koji su na političku pijacu iznijeli samu Republiku Srpsku, za koju je život dalo više od 30.000 njenih najboljih sinova, i koji su spremni da trguju njenim nadležnostima, ako imaju imalo obraza, ne bi smjeli ni da pomenu riječi pravo ili moral.

"Lista kriminalnih djela SDS je podugačka za jedno saopštenje. Srećom, pamćenje naroda na to mračno doba je malo duže", navodi se u saopštenju SNSD-a.

Ali Hamad kaže da sada sve priznaje zbog „griže savesti", i da za sebe ne traži nikakve privilegije. Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine predložilo je Vladi Srbije da Ali Hamadu omogući dolazak u Srbiju i svedočenje. Prenosimo delove njegovih ranijih svedočenja o zločinima:

- Najveći broj ubistava izvršio je Egipćanin Abu Mina, oficir zadužen za bezbednost i specijalne zadatke u odredu „El Mudžahedin". Mina je ljude ubijao motornom testerom i velikim nožem. On je ubijao zarobljene Srbe u Zavidovićima. Pred postrojenim mudžahedinima on je Srbima sekao glave sekirom i velikim nožem... Sekao je žive ljude motornom testerom, naređivao nam da nabijamo zarobljenike na kolac i da ih ostavljamo da umru u najgorim mukama...

- Abu Mina je ubio četrnaestogodišnjeg dečaka na području Orašca, gde se izvodila obuka pripadnika odreda „El Mudžahedin". Dečakovog oca su prisilili da gleda kako mu ubijaju sina...

- U okolini Orašca lično sam video ubistvo jednog Srbina. Pre ubistva zarobljena su četiri katolička fratra, a trebalo je da budu razmenjeni za naše vojnike. Abu Maiz iz Saudijske Arabije je tada fratrima rekao: „Sada ćete videti kako mudžahedini ubijaju". Onda je pozvao Sabahudina. Dao mu je nož i rekao: „Mi ćemo ti omogućiti da ubiješ jednog Srbina". Taj Sabahudin je, inače, bio invalid, nije bio sposoban za borbu... Tada je Asim Ramulju udario žrtvu i oborio je na zemlju. Držao mu je noge, a Sabahudin mu je seo na leđa i zaklao ga. Zatim je Abu Maiz odvojio glavu od tela i odneo je do zarobljenih fratara, terao ih je ljube odrubljenu glavu...

- Abu Maiz je pričao da je on zajedno sa Imadom El Misrijom, Abu Minom, Abu Mealijom, Abdul Barom i Abu Hamazom ubio dvojicu Britanaca, novinara Bi-Bi-Sija.

Tužilac Vukčević: Svedočenje Hamada nam je veoma korisno

BEOGRAD - Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević kaže da bi Ali Hamad mogao da bude vrlo koristan svedok.

- Mi imamo predmet o zločinima nad Srbima u Zavidovićima od jula do septembra 1995. godine. Imamo i izjave devetoro svedoka... Zainteresovani smo za Hamadovo svedočenje jer je on u to vreme bio pripadnik odreda mudžahedina, koji je delovao pod komandom Armije BiH. Međutim, videćemo šta će nam on još ponuditi preko svog advokata, s kojim bi uskoro trebalo da se sretnemo - kaže Vukčević.

U Tužilaštvu napominju da se slučaj Zavidović ubraja u najstrašnije masakre. Pripadnici odreda El Mudžahid, sastavljenog od fanatičnih dobrovoljaca iz arapskih zemalja, jednom prilikom su zarobili 60 srpskih vojnika. Zarobljeni Srbi su u kampu u selu Gostovići kod Zavidovića prošli kroz neviđene muke i torturu, a na kraju su im Alahovi ratnici odsekli glave. Zarobljene srpske vojnike mudžahedini su terali da jedni druge ubadaju noževima, zakivali su ih žive za ogradu, kroz polne organe im zabijali eksere... Sva zverstva su snimali video-kamerom. Jedno vreme takve video-kasete su mogle da se iznajme u Domu kulture u Zavidovićima.

Duško Tomić, advokat Ali Hamada, kaže da je njegov klijent progovorio jer se „duboko kaje".

- On ne traži trajni azil, već samo status privremeno iseljenog lica na tri meseca, kako bi se proverili njegovi navodi. Posle toga bi se vratio u rodni Bahrein. On misli da Srbija ima interes da se sazna istina o svim zločinima koje su nad srpskim narodom počinili mudžahedini u BiH - priča Tomić.

Факултети - бизнис или обданишта

Некад су млади људи, док су имали шта понудити свијету – своје знање - могли и побјећи од зла, а сад - сад никоме нису потребни!

Урушавање Републике Српске

Миленко Вишњић је завирио у свој историјски приручник и донио кратак преглед живота Републике Српске.