Piše: Capital.ba

– Uprava kriminalističke policije MUP-a RS ni nakon više od godinu dana nije podnijela izvještaj tužilaštvu

– Prijedorsko preduzeće sedam puta dokazima dopunjavalo prijavu, slijede nove dopune

– Marjanović: Na osnovu nezakonite arbitraže „Kozaraputevima“ i „Prijedorputevima“ isplaćeno 2,9 miliona KM

BANJALUKA – Ni nakon više od godinu dana Uprava kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova RS nije okončala istragu po krivičnoj prijavi koju je prijedorsko preduzeće „Niskogradnja Marjanović“ podnijelo protiv direktora „Puteva RS“ Nenada Nešića zbog „namještanja tendera“ teškog 26 miliona KM. Istovremeno, direktor prijedorske „Niskogradnje“ Goran Marjanović najavljuje da će prijavu još dopunjavati, saznaje portal CAPITAL.

Prijava je banjalučkom Okružnom tužilaštvu podnesena još 26. januara, a „Niskogradnja Marjanović“ tokom prošle godine dokazima je dopunjavala čak sedam puta. Međutim, inspektorski izvještaj još nije stigao tužiocima.

“Uprava kriminalističke policije MUP-a RS vrši službene provjere iz svoje nadležnosti po zahtjevu Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka povodom krivične prijave pravnog lica čije je sjedište u Prijedoru, podnesene ovom tužilaštvu protiv odgovornog lica ‘Putevi RS’, kao i naknadno podnesenih sedam dopuna predmetne prijave od strane istoimenog preduzeća. Rad u navedenom predmetu nije okončan, a po njegovom dovršetku dostaviće se izvještaj nadležnom tužilaštvu”, stoji u odgovoru za CAPITAL iz MUP-a.

Marjanović za CAPITAL  danas kaže da “Kozaraputevi” i “Prijedorputevi” “oblast 1” u prijedorskoj regiji  održavaju bez ugovora, na osnovu nezakonite arbitraže. I o tome je, ističe, obavještavao tužioce.

“Dvije godine firme rade bez ugovora. ‘Putevi’ su pokrenuli arbitražu koja je protivzakonita i odnosila se na period od polovine do kraja 2016. godine. Arbitraža je legalna dok preduzeće ima ugovor sa ugovornim organom. Ukoliko se dese nesporazumi u vezi s radovima, onda se angažuje arbitar i ta situacija se rješava. Međutim, ovdje je zloupotrijebljen arbitražni postupak, jer je riječ o radovima koji nisu obuhvaćeni ugovorom. Za te radove isplatili su oko 2,9 miliona KM. Obavještavao sam tužilaštvo da se i dalje nelegalno radi. ‘Putevi’ planiraju da i za prošlu godinu pokrenu arbitražni postupak. Moje preduzeće je 12 miliona KM jeftinije. Ovo je čista zloupotreba direktora ‘Puteva’. Koliko znam, istraga i ne traje, nego se gleda kako da se to završi bez posljedica”, istakao je Marjanović.

Ističe i da je aktuelni tender za održavanje “oblasti 1” obustavljen, jer su “Putevi” u dokumentaciji “Niskogradnje Marjanović”, koja je i ovog puta bila 12 miliona KM jeftinija, našli dokument za koji tvrde da nema validnu opštinsku ovjeru.

“Naveli su da ne vrijedi ovjera opštine Sanski Most, iako im je uredno dostavljen dokaz dokaz da vrijedi. Trenutno je sve ovo na Kancelariji za razmatranje žalbi BiH i čeka se odluka. U ‘Putevima’ je nemoguće da dobijemo bilo šta, jer nas automatski eliminišu”, naveo je Marjanović.

Direktor javnog preduzeća Nenad Nešić, protiv kojeg su podnesene brojne krivične prijave za zloupotrebu položaja, danas nije odgovarao na pozive CAPITAL-a. Ranije je poručivao:”Neka istražni organi rade svoj posao”.

“Pravosudne institucije će utvrditi da li sam ja to uradio ili nisam. Navodi ‘Niskogradnje Marjanović’ su laž i vjerovatno će dobiti i kontra krivičnu prijavu”, kazao je Nešić prošle godine.

O ovom pitanju mišljenje je imao i vlasnik „Prijedorputeva“ i Kozaraputeva“ Dragan Čorokalo uz navode da se njegova preduzeća ovim poslom bave 50 godina i da nikada nijedno krivično djelo nije počinio.

„Firma „Niskogradnja Marjanović“ koja ima 15 – 20 radnika i koja se bavila samo nasipanjem seoskih puteva po Prijedoru sada želi na silu nešto da dobije. Šta vrijedi njihova niža ponuda, ako nemaju reference i ne mogu taj posao uraditi. Mi svake godine uložimo dva miliona KM samo u mašine za redovno održavanje i ako to pomnožimo sa četiri godine dolazimo gotovo do cifre za koju oni tvrde da je moguće uraditi posao. Ovdje je sve potpuno čisto“, tvrdio je Čorokalo.

Nešić ne štedi za “kvalitet”

Inače, „Niskogradnja Marjanović“ prošle godine uputila je dopis Nadzornom odboru „Puteva RS“ u kojem je navela da je podnijela krivičnu prijavu. Nešić je, kako stoji u dopisu koji je u posjedu CAPITAL-a, na sve načine pokušavao da milionski vrijedan posao održavanja puteva dodijeli firmama „Kozaraputevi“ i „Prijedorputevi“.

S obzirom na to da je ovim firmama 30. juna prošle godine isticao četvorogodišnji ugovor o održavanju regionalnih i magistralnih puteva u „oblasti 1“, „Putevi“ su već u maju raspisali tender za izbor novog izvođača. Na taj tender ponudu je, osim ove dvije firme koje su za posao tražile 26 miliona KM, dostavila i „Niskogradnja Marjanović“ koja je ponudila za 12 miliona KM nižu cijenu.

Međutim, direktor „Puteva“ je, navodi „Niskogradnja Marjanović“, ignorišući tu činjenicu u oktobru prošle godine posao dodijelio firmama „Kozaraputevi“ i „Prijedorputevi“. Nakon toga kreću žalbe zbog kojih izvođač ni nakon više od godinu dana nije izabran.

„Niskogradnja Marjanović“ se žalila i oborila tender, a direktor „Puteva“ je nakon toga, 1. februara prošle godine, donio odluku o sprovođenju pregovaračkog postupka i to samo sa firmama koje su protekle četiri godine radile ovaj posao, odnosno sa „Kozaraputevima“ i „Prijedorputevima“.

CAPITAL: Žana Gauk

Javna pobuna povodom objavljivanja rezultata konkursa Ministarstva civilnih poslova za kulturu nečem ipak služi, da podsjeti javnost da kultura postoji, i pored, čini se, kontinuiranih pokušaja da se satre.

Da je u kulturi mnogo šta nakardno, kao i u drugim segmentima društva, objelodani neki povremeni skandal koji odjekne u javnosti. Nedavni primjer su reakcije kulturnih radnika na rezultate konkursa kod ministarstva civilnih poslova za finansiranje projekata iz oblasti kulture (takođe i sporta) kojom prilikom je Savjet ministara raspodijelio tri miliona KM za 2017. Godinu, pohvalivši se posebno izdvajanjima za vjerske zajednice i najavivši sličan spektakl na proljeće tekuće godine, jer izbori idu, a zna se koji pastiri mogu usmjeriti svoje vjerno stado.

Digla se verbalno kuka i motika protiv netransparentnosti postupka, burazerske dodjele sredstava, nagrađivanja miljenika, tolerisanja ili čak podsticanja fantomskih organizacija, i tome sličnih ustanova.

Tražile su se pravda i otkazi, a dobila arogantna bahatost ćutanja tipa „može nam se“. Jer, kako drugačije protumačiti ponavljanje grešaka na koje je ranije ukazivano podrobnim pokazateljima na prošlogodišnjem konkursu pa i nekim prije? Međutim, ovaj način finansiranja jedna je od malobrojnih institucionalnih poluga namijenjenih podršci kulturnom razvoju. Ali, konkursi su takvi kakvi su, najčešće ne donose najbolji rezultat. U tako „organizovanom“ haosu na sceni, gdje kao da nema zakona, neko se može neutemeljeno ponadati da će spas jednog dana doći od koncepta razvoja kreativne industrije.

Neki pamte dane kada nije bilo revanšizma, bili su konkursi, sve je bilo dostupno i ništa sakriveno. Sredstva na konkursima su dobijali i takvi koji su štrajkovali protiv nekih odluka čelnika, dok danas slični „ne dobijaju ni cvonjka“. Nekada je vlast strepila od stava javnosti, mnogo više nego što je javnost zazirala od vlasti.

Nekada fantomske organizacije nisu kupile kajmak iz budžeta. Nikome to nije padalo na pamet. A dokaz je činjenica da su oni koji su nekada bili na sceni aktuelni i danas.

Konkursi su vremenom ulazili u rutinu, sve sa većim brojem priloženih projekata, bilo na kom nivou. Organizacije i ustanove su se projektno opismenile, da bi preživjele. Uslovima konkursa prioritet se davao inovacijama na polju stvaralaštva i međunarodnoj saradnji, a u cilju dostizanja javnog interesa. Bar tako stoji na papiru.

U praksi, konkursi sve više liče na „podsticanje amalgama razbibrige i populističke kulturne akcije“, a sve manje na podršku samobitnosti i autonomiji kulture i umjetničkog djela. Sve više znače finansijski podstrek „svojima“, a sve manje vidljivog plana šta se hoće od konkursa, što kulminira upravo sada kada je najavljena nova podjela miliona maraka.

Planiranjem taktika i kampanja država zvanično definiše šta su joj prioriteti i kuda stremi. Predloženim mjerama ona se obavezuje na njegovanje tradicionalnih manifestacija i javnih ustanova, jezika i pisma naroda, očuvanja i povezivanja kulturnog prostora, ali i garantuje raznolikost odgovora na kulturne potrebe svih građana. Pa i onih kojima nije prioritet izučavanje ezoteričnih, ili kojekakvih drugih misticizama i podrške video klubovima i može se nabrajati unedogled glupim projektnim sadržajima za koje je izdvojeno na desetine hiljada maraka. Prema pobunjenim udruženjima ovo je jedna u moru stavki koje ilustruju „sumnjive kriterijume“.

Treba li posebno naglasiti da nije stvoren sistem koji prepoznaje vrhunske vrijednosti. Niti ima bilo kakvih naznaka kulturnog modela u najavi, kao ni svrsishodne politike.

Da ni je tako ne bi se za nekog cijedilo na kašičicu, a za drugog zahvatalo i previše, posebno, ako ne i isključivo, ako ima veze sa vlašću.

Sprega politike i istaknutih umjetnika uvijek je na štetu ovih drugih. Umjetnici su žrtve političke ucjene.

Projektno finansiranje podrazumijeva komisijski rad, ali danas niko ne može da dešifruje sistem rada komisija i institucija. Komisija jeste autonomna u odlučivanju, ali to ne znači da je ta samostalnost čini nepogrešivom , ni njenu odgovornost neupitnom. Isto je i sa, recimo, ministrom ili sekretar(k)om, koji više ne pitaju stručnjake, već slijede mig nadređenog.

Nema sumnje da su ovi konkursi u znaku pojačanih pritisaka stranaka, ili nekih njenih manjih dijelova, na kulturnu politiku i sve više kompromisa u odnosu na zacrtane ciljeve.

Nije li decidno s tim u vezi i ministar bezbjednosti iznio tvrdnje o radu pomoćnika ministra MCP i načinu raspodjele projekata i para!

Nažalost sada nema peticija (uglednih) građana za nečiju smjenu, ili protiv nje.

Danas reda nema što se može vidjeti i iz letimičnog pogleda na rezultate konkursa. Niti više vrijedi da se bune strukovna udruženja, umjetničke organizacije, pojedinci, opozicione stranke...

Međutim javna pobuna nečem ipak služi, da podsjeti javnost da kultura postoji, i pored čini se kontinuiranih pokušaja da se satre,

Kako onda razumijeti sve ovo što se događa osim kao veliku opasnost za hrabre ideje i stvaraoce van sistema, kao i za vrhunsku umjetnost? Dok se sada konkursima radi na uskraćivanju finansijske pomoći kulturnim projektima „koji joj se čine nepoćudnim za politički program koji komisija zastupa“, a nagrađuje „dosadašnji i budući entuzijazam birača“, u budućnosti će ta bara biti još manja, a sa još više krokodila.

Jer ne mogu svi biti kulturni radnici, od opančara do dirigenata.

Ali i vlast bira svoje miljenike, pa će raspodjela novca biti još nepravednija, bar kod nas, možemo opravdano da sumnjamo.

Preživjeće samo brendovi.

Na martovskoj sjednici Skupštine opštine Pale bilježimo demonstraciju moći nove skupštinske većine sastavljene od SNSD-a, DNS-a i SP-a potpomognute PDP-ovim predsjednikom Skupštine Predragom Vučićevićem i potpredsjenikom Skupštine Sinišom Lasicom koji dolazi iz NDP-a. Izvještaj o radu načelnika i izvještaj o izvršenju budžeta za prošlu godinu, kao najvažnije tačke dnevnog reda prolaze glatko čak i bez diskusija opozicije načelniku Jugoviću. Približavanjem opštih izbora u Bosni i Hercegovini, političke prilike na ovom području postaju sve zamršenije. Politička borba dva najveća bloka postaje sve oštrija a ni unutarstranačka previranja ne zaostaju po intenzitetu. Tako je talas promjena koji je inicirao DNS na sarajevsko-romanijskom platou uzdrmao redove Saveza za promjene pa i SNSD-a i prema poslednjim istraživanjima DNS-u donijeo ogroman rast. To naravno nije ostalo bez posljedica ni na odnose unutar DNS-a. Poslednjih dana svjedoci smo pokušaja urušavanja DNS-a na Sokocu i Palama, najjačim uporištima ove partije na regiji. Prvi na udaru je bio Ljubomir Erić, predsjednik OO DNS Sokolac koji je ostao bez tri odbornika pa tako i bez pozicije predsjednika SO Sokolac. Kome nije odgovarao veliki rast DNS-a na Sokocu? Upućeni bi rekli Nenadu Nešiću, predsjedniku Regionalnog odbora DNS-a, koji nije uspio instalirati svoje najpovjerljivije ljude u rukovodstvo Opštinskog odbora. Kako je to njegov čovjek od povjerenja na Sokocu, odbornik Milomir Borovčanin, naprasno napustio stranku i prešao u SDS? Odbornik DNS-a Bojana Marković, prema našim saznanjima, nakon što je skupštinskom odlukom uklonjena sa funkcije predsjednika SO Sokolac, po nalogu Nenada Nešića takođe „pojačava“ klub SDS-a, tako da Cicko Bjelica, načelnik opštine Sokolac, ni kriv ni dužan, vidno iznenađen, naprasno dobija SDS-ovu većinu u Skupštini.

Tu se Nešićev razračun sa neistomišljenicima u stranci ne završava. Sa stranačkih pozicija uklanja i Draganu Filipović, predsjednicu Aktiva žena DNS-a Istočno Sarajevo i na njeno mjesto dovodi poslušniju aktivistkinju, a finale se dešava na skupštinskom zasijedanju sa početka priče. Taman kad smo pomislili da je prekompozicija vlasti na Palama završena, na scenu stupa još jedan Nešićev poslušnik, Marko Kubatlija, odbornik u SO Pale, koji taj proces ipak dovodi u pitanje. Na devetoj tački dnevnog reda, nakon komunikacije SMS-om sa partijskim idolom Nešićem, pridružuje se Savezu za promjene i blokira donošenje odluke čije je usvajanje bilo ranije dogovoreno.

Koji su Nešićevi motivi važniji od stranačkog rezultata na predstojećim opštim izborima u Bosni i Hercegovini? Upućeni bi rekli strah od neuspjeha u trci za poslanika u Narodnoj Skupštini RS čime bi izgubio poziciju regionalnog šefa stranke a onda i upitno imenovanje za direktora Puteva RS, u kojima danas obavlja ovu funkciju kao vršilac dužnosti. Naime najveći Nešićevi rivali u ovoj utrci su upravo Ljubomir Erić sa Sokoca i Aco Stanišić sa Pala koji važi za čovjeka koji sugurno prolazi u Narodnu Skupštinu. Urušavanjem DNS-a na Sokocu i Palama, Nešić trasira put svom „igraču“ Aleksandru Glavašu koji će takođe na listu, nakon što bi mu Nešić prepustio poziciju poslanika kako bi mogao ostati na čelu Puteva Srpske, zadržati poziciju regionalnog šefa stranke i pod kontrolom imati poslanika iz Istočnog Sarajeva.

Jednim udarcem, tri muhe, što bi se reklo. Međutim stvari ne idu uvijek kako ih projektujemo, pa tako prema najnovijim istraživanjima DNS na sarajevsko-romanijskoj regiji, nakon ovih previranja, najveći rast ima upravo na Sokocu i Palama, uprkos opstrukcijama Nenada Nešića, te najveće izglede da sjedne u skupštinske klupe u Banja Luci ima upravo Nešićev najveći rival Aco Stanišić

 http://novoplusba.blogspot.ba/2018/03/lokomotive-i-kocnicari-na-martovskoj.html

Kompenzacijski mandati podrazumijevaju mandate koji se raspodjeljuju na liste političkih stranaka, ili koalicija prema broju dobivenih važećih glasova. Da prevedemo, kompenzacijske liste su siguran način za ulazak u zastupnička tijela kod velikih stranaka i na ove liste obično idu dužnosnici koji dobivaju stranačke privilegije i ne moraju strahovati od preferencijalnih glasova.

“Sigurno je da će do Općih izbora 2018. godine u BiH odlukom o povećanju izbornog cenzusa sa 5 na 20 posto, donijeti da još više u parlamentima i skupštinama imamo izraženiju volju da na mjestima zastupnika, odnosno poslanika sjede stranački ljudi, a ne oni koji će biti rezultat volje i želje samih birača. Političke partije već dugo godina odnosno mandata žele da potpuno zatvore stranačke liste i da time zapravo kreiraju ljude koji će sjediti u parlamentima i skupštinama na način kako ih oni vole i vide tamo, u ovom slučaju sada kako imamo značajan broj ljudi i stranaka koji sjede u parlamentima, evo kažem da će sada to biti još izraženije”, rekao je za Index.ba politički analitičar Almir Terzić.

Kompenzacijski mandati su oni koji znače da politička partija na određen način želi da zbrine svoje kandidate i da zapravo ima provjerene i sigurne ljude u parlamentima i skupštinama, odnosno one koji im se neće ‘oteti kontroli’ i bit’ će slijepi poslušnici svojih političkih partija.

“BiH će sasvim sigurno nakon izbora nazadovati na tom putu. Bilo bi poštenije da su se kandidatske liste zatvorile potpuno, nego da imamo liste u kojima će utjecaj birača sasvim izgledno biti smanjen. Jasno je da će političke partije jasno disciplinirati svoje kandidate tokom izbora i bit ćemo svjedoci nakon izbora, da će više ljudi za koje žele političke partije da sjede tamo – zaista tamo i sjediti, znat ćemo kad se zatvore biračka mjesta da je smanjen utjecaj birača”, kaže Terzić.

Terzić ističe kompenzacijski mandati služe da osoba i sa jednim glasom može biti izabrana u parlamente i skupštine.

“Sasvim je sigurno da to nije demokratski i da je već nekoliko puta bilo, kada se govorimo o povećanjima cenzusa samih političkih partija bilo je upozorenja OSCE misije da se ide ka imperativnom mandatu, što znači da politička partija kreira sisteme ko će sjediti u parlamentu. To nije nimalo demokratski i nije odraz želje glasača i mislim da smo izmjenama koje su uslijedile prije dvije godine vratili se za stepenicu niže, odnosno ukinuli biračima mogućnost da biraju koga žele”,mišljenja je naš sagovornik.

Ti mandati jesu namijenjeni i isključivo za poslušnike. Imamo priliku da vidimo da ljudi sa jako malim brojem glasova ulaze i dobivaju mandate zastupnika i poslanika na određenim razinama vlasti, kaže Terzić i dodaje kako bi najbolje rješenje bilo da se ukinu ili na najmanju razinu smanje.

“Kompenzacijski mandati su podložni manipulacijama, jer opravdanja da ovi mandati služe za nadomještanje broja zastupnika iz sredina iz kojih nije moguće izabrati zastupnika, ne stoje u slučaju BiH. Mi nismo imali priliku vidjeti da je neka osoba izabrana iz Livna ili negdje drugo iz manje sredine. Mi često vidimo da su to ljudi iz najužeg stranačkog rukovodstva i da služi kao određen vid manipulacije”, kaže Almir Terzić, politički analitičar.

Kompenzacijski mandati ne služe tome kako se želi predstaviti u javnosti, već da se zbrinjavaju politički predstavnici koji nemaju adekvatnu podršku glasača u BiH.

“Veliki broj političkih partija, zapravo svim partijama to odgovara, većina da tako kažemo onih koji se u više mandata pojavljuju u parlamentima i skupštinama su i česti korisnici takvih mogućnosti. Često se zvučna imena kriju da su mandat dobili kroz kompezacijski mandat i vidi se kako se kompenzacijski mandati obilato koriste za zbrinjavanje političkih predstavnika, često onih koji ne mogu dobiti mandat redovno. Takvih situacija je bilo mnogo i ranije, ne samo sada, a izbori u oktobru će biti najdrastičniji primjer biračima da biraju koga oni žele”, mišljenja je Almir Terzić.

Terzić smatra i da tamo gdje nema mogućnosti kompenzacijskih mandata, kao izbor članova Predsjedništva BiH i izbor zastupnika skupština kantona u FBiH, vidi ko ima ili nema podršku naroda.

 Kada je riječ o Narodnoj skupštini RS-a, od 20 poslanika koji su ušli u skupštinske klupe sa kompenzacijskih listi, sedam ih je dobilo manje od hiljadu glasova. Miroslav Brčkalo je dobio poslanički mandat sa kompenzacione liste PDP, a SOnja Karadžić Jovičević sa kompenzacione liste SDS.  Rekord, ali u kategoriji najmanji broj glasova, pripao je kandidatu DNS-a Adamu Šukalu, koji je zadobio povjerenje 260 glasača. Slijedi ga Ivana Lovrić, kandidatkinja koalicije Domovina, sa 322 glasa. Zorka Andrić iz NDP-a dobila je 363 glasa, a Zdenka Gojković i Slobodan Protić iz Socijalističke partije dobili su 575, odnosno 607 glasova. Njihov stranački kolega Dragan Ristić imao je 758 birača, a protekle četiri godine u klupama NSRS-a provela je i kandidatkinja DNS-a Neda Petrić zahvaljujući glasovima 846 birača.

Najslikoviti primjer ulaska u vlast zahvaljujući kompenzacijskom mandatu jeste Nermin Vila koji je kao član ugašene stranke ProEns ušao u Federalni parlament sa manje od 60 osvojenih glasova na izborima 2002. godine.

Iako predizborna kampanja formalno nije počela stranački dužnosnici se polako pozicioniraju na redovnim izbornim listama, a možda još veća nervoza vlada za popunjavanje pozicija na kompenzacijskim listama koje su još sigurnije za ulazak u zastupnička tijela kod velikih stranaka.

Demokratijama se smatra 76 od 176 zemalja, ali opet, tu nešto nije u redu. Indeks demokratije londonskog „Ekonomista“ za 2017. Godinu pokazuje da je u odnosu na 2016. Godinu u 89 zemalja zabilježeno pogoršanje ocjena o stanju demokratije. To je tri puta više zemalja u odnosu na zemlje u kojima je zabilježeno poboljšanje. Najgori rezultat od 2010. Godine. Indeks ukazuje na demokratsku reccesiju koju karakterišu opadanje broja građana koji participiraju u izborima i u političkom životu, slabosti u funkcionisanju vlada, opadanje povjerenja u institucije, smanjivanje privlačnosti reprezentativnih političkih partija, povećavanje uticaja neizabranih institucija i ekspertskih tijela.

Istraživanja su pokazala raskol između široke javne podrške demokratiji i dubokog javnog razočaranja načinom funkcionisanja predstavničkih sistema.

Taj trend pogoršanja stanja demokratije u staroj evropi u kojoj je nivo demokratskih tekovina visok, podjednako je loš kao i u novoj evropi, u nekonsolidovanom istočnom dijelu kontinenta u kome caruju slaba politička kultura, haotična tranzicija, nemoć institucija da obezbjeđuju vladavinu zakona, endemska i hronična korupcija, favorizovanje konzervativne politike i jakih lidera.

Decenije opadanja kvaliteta demokratije i neuspjeh najuticajnijih partija da odraze zabrinutost i nesigurnost mladih i radničke klase rezultirali su rastom podrške partijama koje su protiv establišmenta u zapadnoj evropi na oba politička spektra.

Mjerenje demokratije zasniva se na 60 pitanja u pet oblasti: izborni proces i pluralizam, funkcionisanje vlade, politička participacija, politička kultura, građanske slobode.

Indikatori za ovo mjerenje su prilično očigledni i provjerljivi, npr. Da li slobodno izabrani predstavnici određuju vladinu politiku? Imaju li neki značajan uticaj? Da li je zakonodavno tijelo očigledno nadmoćno nad vladom? Koji je stepen nezavisnosti pravosuđa od uticaja vlade? Da li su sudovi ikada donijeli važne presude protiv vlade, ili viših zvaničnika vlade? Da li postoje slobodni elektronski mediji? Da li postoji slobodna štampa?

Na osnovu odgovora zemlje se razvrstavaju u četiri kategorije: puna demokratija, slaba demokratija, hibridni režimi, autoritarni režimi.

Norveška je na vrhu svjetske rang liste Indeksa demokratije, zajedno sa drugim skandinavskim zemljama koje poštuju navedene kriterije.

Po pitanju Istočne Evrope najbolje je rangirana Slovenija na 36 mjestu globalne rang liste, Bugarska 47, Hrvatska 58, Rumunija 64, Srbija 66 – SLABE DEMOKRATIJE

 Albanija 77, Crna Gora 83, Makedonija 88, Bosna i Hercegovina 101 – HIBRIDNI REŽIMI

Hibridni režimi su oni u kojima ima značajnih izbornih nepravilnosti, u kojima postoji pritisak vlade na opozicione stranke i kandidate, u kojima se ozbiljno ispoljavaju slabosti kada su u pitanju politička kultura, funkcionisanje vlada, u kojima je korupcija rasprostranjena, sudstvo nije nezavisno, vladavina prava slaba, a u kojima je uobičajen pritisak na novinare, te neformalna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka (ili grupe ljudi), slabost opozicije, parlament koji slabo funkcioniše, te uticaj vladajuće stranke u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti i kontrola sudstva. Podstiču se sporne reforme koje potpkopavaju demokratske institucije, Ustavni sud, način upravljanja javnim servisom, ograničavanje slobode okupljanja, slobode izražavanja, te imenovanje sudija. Opadanje demokratije karakteriše i nastojanje vladajuće koalicije da oslabi nezavisnost i efektivnost sudstva, da blokira aktivnost nekih tijela koja suzbijaju korupciju.

Mjereno indeksom ljudskog razvoja UN-a čak i građani siromašnih demokratija žive u prosjeku devet godina duže od građana loših autokratija jer imaju bolji pristup zdravlju i obrazovanju.

Za kraj ne treba zaboraviti citat indijskog filozofa i ekonomiste Amartju Šina koji je rekao da je i sloboda razvoj – jer podređenost kapricima drugih ljudskih bića, a ne zakonu, predstavlja izvor očajanja ljudske duše.

Dok čekamo dolazak novih turista, mladi, (ali i drugi) odlaze iz BiH. Demografija nikom nije bitna u suštini, ali je medijski zvučno izjaviti da se planiraju nove mjere, a rektor univerziteta je sasvim slučajno demograf i napraviće dobar honorar od uvođenja novih predmeta i prodaje svojih knjiga (njemu je nebitno što univerzitet galopom propada, njemu i inima ide sve bolje).

Dosta se priča o bezbjednosti. Ali se servira uglavnom priča o spoljnjem neprijatelju i sve se (zao)kreće na visokim nivoima. Niko ne kaže pak da li svi građani, bez obzira na svoje političko opredijeljenje mogu da se osjećaju bezbjedno? Zašto se planiraju, dozvoljavaju, ili održavaju skupovi koji dižu tenzije i ulijevaju nesigurnost? Da li smo zaboravili šta je fer kampanja i može li se ona privesti razumu ili će se svakodnevni verbalni incidenti u medijima materijalizovati i na ulici?

Izbori između opsjena i straha.

 Samo na prvi pogled predizborna kampanja za opšte izbore, nije mnogo drugačija od ostalih u poslednjih nekoliko godina. Kao i sve prethodne naglašeno je medijska i naglašeno funkcionerska. Upregnuta u skoro svim medijima i prije raspisivanja izbora, uz primjetno uklanjanje kritičkog mišljenja, sa povišenim tonom, sa planovima i obećanjima koji narastaju do pucanja i sa sve manje skrupula prema protivnicima. Samo što tako diktirana agresivna kampanja prodire do najdubljih pora svih gradova, seže do običnog, svakodnevnog života prerastajući u dubok prezir onog drugog i direktno zastrašivanje.

Pored lažnih anketa, rejtinga i podjela na izdajnike i patriote prisutno je i stalno ulagivanje biračima o investicijama, rastu bdp, novim radnim mjestima. Sve to je do sada davalo rezultate uz svađalački i netolerantan rječnik u obraćanju protivnicima, inače ustaljenom navikom u (ne)kulturi svakodnevnog života u RS i BiH. Vlast pretežno nastoji da za sebe rezerviše ulogu najboljih, a za one druge najgorih, svjesno i namjerno se dovodi do polarizacije stanovništvo i birači. Pri čemu suština te polarizacije ne leži ni u profesionalnom, ni u moralnom kvalitetu, čak ni u ideološkoj prednosti, već jedino u odanosti vlasti i vladajućim strankama (zavisno od nivoa vlasti).

Ostaje i pitanje ako stranke imaju kvalitetne kadrove zašto liste nose njihova imena, te zašto se javnost nad pojedinim imenima sa tih lista (a ona se ponavljaju iz izbora u izbore), a pogotovo ljudi iz struke zgražavaju i to upravo zbog bahatosti i osionosti.

Atmosfera se podgrijava već pola godine a predstojeće opšte izbore predstavljaju kao sudbonosne, prelomne, egzistencijalno presudne, a funkcioneri su dali sve od sebe da se nametnu u medijskim minutažama i aktivnostima. Koristeći privilegiju redovnog obavljanja državničkih poslova iskoristili su u punoj mjeri mogućnost uticaja na biračko tijelo, a praksu funkcionerske kampanje koriste svi političari na vlasti, jer ona može da pospješi finansije političkih partija na uštrb javnih finansija.

Iako su jasne zakonske odredbe sa tim u vezi, takva kampanja već deceniju i po ne jenjava, već je intenzivirana.

Sve to je pogoršano emitovanjem u udarnim informativnim terminima na javnim emiterima, pseudodogađajima, spinovanim informacijama, bestijalnim klevetama drugih i emitovanjem bajke o sebi i svojima. Na taj način dobijamo i nove tv Bastilje.

Režim će jednog dana otići baš kao i onaj prije njega, ali ako sistem ostane isti ili sličan, onda će se iseljavanje ubrzati, a političke stranke izgubiti svaki smisao. Osnovni problem leži u oligarhijsko mafijaškim strukturama društva, kojima pripada kako vlast tako i veći dio opozicije.

Medijski ućutkana i izrešetana opozicija i sama razbijena u više kolona, kada je u pitanju otpor vladajućoj stranci zvuči jedinstveno. Međusobno međutim sklona je javnim ispadima, povremenim žaokama, a u sveopštoj borbi oko vlastitog identiteta, ili prelaska cenzusa ne ostavlja utisak ujedinjene snage koja želi konačnu pobjedu. To koliko je opozicija realna u sagledavanju vlastitih snaga, koliko politički promišljena, a koliko nastupa kalkulantski i zakulisno i tako pomaže režimu i dalje stoji kao znak pitanja u glavama mnogih glasača.

Sem na gore pomenuta pitanja, odgovora nema i kada se govori o: izbornom zakonu i inžinjeringu, vladavini prava, stanja u javnim finansijama, bankarskom sektoru, slobodi izražavanja, zaštiti ljudskih sloboda i prava, evroatlantskim integracijama, opravdanosti velikih programa izgradnje autoputeva i nedostatka bazične infrastrukture, i mnogim drugim.

Намјера одборника Пала и то: Дамјан Шкипина - шеф клуба одборника СНСД Пале, Мирослава Симовића - шеф клуба одборника ДНС Пале  и Игор Тошић - замјеник шефа клуба одборника ПДП Пале  као представника политичких партија који су на колегијуму СО Пале се усагласили и гласали за повећање одборничке накнаде са 300 КМ по сједници на 400 КМ. Сједница СО Пале је заказана за сриједу 27.12.2017. године када ће овај приједлог бити на дневном реду и ови шефови клубова ће покушати без велике помпе да повећају себи надокнаде, а народу да смање средства за социјалне категорије, вишећлане породице, спортске клубове и културу! 

Повећањем од 100 КМ по одборнику долазимо до цифре од 2300 КМ на мјесечном нивоу (општина Пале има 25 одборника, али предсједник и потпредсједник СО Пале не примају накнаду јер су професионално запослена лица), За 10 мјесеци у години колико скупштина засједа то је 23 000 КМ нето, плус доприноси на то је око 30 000 КМ бруто годишње. Дакле за још три године мандата паљански одборници ће приграбити себи 90.000 КМ, а толико дати мање народу. 

Уздржан по овој одлуци је био Младен Копривица - шеф клуба одборника СДС Пале. Треба истаћи и свијетли примјер одборника Аца Станишића  који се одрекао цјелокупне одборничке надокнаде у корист Удружења за дјецу са посебним потребама "Сунце" Пале.

Legalnog dekana na Ekonomskom fakultetu pokušava smijeniti snsd vaninstitucionalnim djelovanjem. Na Ekonomskom fakultetu ništa novo. Stanje redovno. Došlo doba da se legalnog dekana skida na sve moguće načine. Dozvoljene i nedozvoljene. Ali što više nedozvoljene jer regularno nije moguće.

 Institucija znači da postoje opšte prihvaćena pravila, norme, formalne i neformalne. U slučaju Fakulteta ima na pretek formalnih normi. No, grupe te norme ne zarezuju.

 Nakon što nisu uspjeli organizovati sjednicu Naučno nastavnog vijeća (nisu imali kvorum) na kojoj bi skinuli legalno izabranog dekana sa ogromnom većinom glasova, u četvrtak je izveden organizovani napad na prostorije dekanata. Grupa asistenata, predvođena Radomirom Božićem upala je u dekanat. Istjerali  su sekretaricu dekana i sjeli za  kompjuter sekretarijata fakulteta da odatle šalju poziv za elektronsku sjednicu na kojoj bi se ’’virtualno’’ ljudi izjašnjavali o smjeni dekana. Iste sekunde su počeli stizati glasovi grupe zavjerenika koji su se ’’specijalizovali’’ za skidanje legalnih dekana i  terorisanje normalnih ljudi te je ’’klikanje’’ nastavljeno.

 No Božić je u svemu tome veoma kompromitovan čovjek.  Njega vodi  mržnja prema Ljubiši Vladušiću koga smatra krivcem što ga je uprava Centralne banke BiH smjenila sa mjesta Viceguvernera. Naravno nikada nije pomislio da možda nije zadovoljio na tom mjestu. Ali ne ulazim u to. Razumljivo je da mrzi Ljubišu jer je u Banci primao samo na ime plate oko 11000 km mjesečno. Uz razne komisije u Centralnoj banci koje nose po par hiljada mjesečno te honorare na fakultetu jer su mu čuvali mjesto na Fakultetu kad završi mandat tako da je godišnje (zajedno  sa suprugom koja takođe radi u Centralnoj banci-nepotizam tipični) primio godišnje bar dvjesto hiljada  maraka te je to bar milion maraka čiste zarade. Troškovi života minimalni jer su ga u banci vozali i hranili.

Što je možda i najcrnje Božić je kao kandidat na prethodnim izorima kao Ljubišin protukandidat  ubjedljivo IZGUBIO.   Znajući da je Božić viđeniji član lokalnog SNSD-a. Univerzitet je autonomna institucija i politika ne bi trebala da se miješa u njen rad!

PALE POD LUPOM!

Negativno

Rekonstrukcija tunela Kalovita brda se rastegla van predviđenog roka 2.12.2017. godine i neće biti kompletno završena prije proljeća 2018. Tunel će zbog sezone na Jahorini biti pušten u rad polovinom decembra.

Sem što je rastegnut rok za završetak radova, pojavila se informacija da je cijena postavljanja rasvjete u tunelu rastegnuta sa cca 50.000 KM na 250.000 KM što je pet puta više od realne cijene, a posao je povjeren preduzeću bliskom direktoru paljanskog vodovoda, Dejanu Kojiću.  

 Odgovornost je veća što je investitor radova Javno preduzeće... Čije su pare, 1,5 milion KM iz budžeta date za izvođenje radova? Poenta je da po ovoj procjeni rekonstrukcija ispada skuplja od izgradnje (probijanje dva tunela, put i vijadukt na Čemernu) ako to gledamo po dužnom metru objekta.

 Cijena izgradnje tunela! Da se poigramo malo i sa brojevima-

Izgradnja prevoja na Čemernu, čijim je projektom, pored tunela Čemerno, dužine 2.109 metara, izgrađen i tunel Surdup, dužine 196 metara, kao i trasa puta duga 9,4 kilometara koštala je 72,000.000 KM. Ugrubo 11.705m putne komunikacije sa tunelima. Podijelimo li cijenu koštanja projekta sa dužinom putne komunikacije doci cemo do cifre cca 6,151KM po dužnom metru IZGRADNJE.

REKONSTRUKCIJA tunela Kalovita brda dužine 201m koštaće prema riječima vd JP Putevi RS Nešića oko 1,460.000KM ili cca 7,264KM po dužnom metru REKONSTRUKCIJE tunela.

Kina: Strane publikacije moraju se povinovati lokalnim zakonima

Paradise Papers: Otkrivena nova offshore poslovanja svjetskih bogataša

Turski novinari na suđenju zbog članka o Erdoganovom mjestu odmora

Nova borba Marjanovića i Čorokala za 22 miliona KM „Puteva RS“

Kako je pronađen Dejtonski sporazum?

Nakon arbitraže Putevi RS plaćaju 18 miliona KM za održavanje puteva

Mi smo nepotkupljivi svjedoci!

• Početna strana
• Arhiva
• Fascikle
• Linkovi
• Administracija

• SIPA TRAGA ZA MARKOM KUBATLIJOM: Pogledajte snimak kupovine glasova!
• O daltonistima i onima koji to nisu
• Симболи друштвеног суноврата-Криминални тријумвират
• Kralj pacova nova zvijezda rialitija?
• Ko je заиста Ненад Нешић?
• Braća Bing u naletu: Nešić i Glavaš u kriminalnoj akciji predizbornog asfaltiranja “mozaka” državnim parama
• Млади и перспетивни скоројевић 2
• Dileri rade na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu?!
• SNSD prijavio aktiviste DNS-a jer kupuju glasove za Glavaša i Nešića
• Млади и перспективни скоројевић 1
• Nešić nelegano zaradio 4 miliona KM
• BRAĆA BING: Studentski lideri na braniku Režima
• Nenad Nešić pokušava da spiska još 3,6 miliona!
• Kako Nenad Nešić vidi patriotizam?
• Kako Nešić (DNS) zlostavlja roblje?
• MUP-ov helikopter za DNS i SP?!
• BILEĆA: „Savija” se kružni tok, a u centru kozja staza
• Studenti Istočno Sarajevo
• Drumski razbojnici Glavaš i Nešić
• Dilerskobotovska mreža Nenada Nešića
• Gospodin direktor
• Nenad Nešić – Neron istoka RS!
• Nešić na pjenu od mora
• Dosje Robijaš Nešić: Primitivac i Nasilnik
• MUP RS za godinu nije završio istragu protiv direktora „Puteva RS“
• Organizovani haos na kulturnoj sceni
• Lokomotive i kočničari
• РАСКОЛ У ДНС-У САРАЈЕВСКО-РОМАНИЈСКЕ РЕГИЈЕ?
• PREVARA BIRAČA Kompenzacijske liste sigurnije od redovnih: Kandidat sa samo jednim glasom može biti izabran u Parlament!
• Hibridni režim u BiH!
• Nova godina, stare fore
• Ко повећава одборничке надокнаде на Палама?
• Vanistitucionalno djelovanje na Ekonomskom fakultetu
• Rasvjeta tunela "Kalovita brda" pet puta skuplja od realne cijene?!
• Kina: Strane publikacije moraju se povinovati lokalnim zakonima
• Paradise Papers: Otkrivena nova offshore poslovanja svjetskih bogataša
• Turski novinari na suđenju zbog članka o Erdoganovom mjestu odmora
• Nova borba Marjanovića i Čorokala za 22 miliona KM „Puteva RS“
• Kako je pronađen Dejtonski sporazum?
• Kako Nenad Nešić preplaćuje za 18 miliona KM?

• ELEKTRONSKI I STAMPANI MEDIJI [99]
• ROMANIJCI U MEDIJIMA [16]
• ROMANIJCI U KNJIGAMA [0]
• ISTORIJA [0]
• PISMA ROMANIJACA [0]
• O MOĆNIM LJUDIMA [3]
• SVE NA ČISTINU [0]
• Generalna [1]

• RSS 0.90
• RSS 1.0
• RSS 2.0
• Atom