ROMANIJAPRES, 1

SVE NA ČISTINU

Kontrola obrazovanja važnija od kvaliteta

romanijapres | 19 Oktobar, 2017 16:24

Da li će DNS uništiti obrazovanje u Republici Srpskoj?

Dane-Malesevic-326x245
  • Kontrola obrazovanja važnija od kvaliteta –

Iz svih predloženih rješenja za kompletno obrazovanje u Republici Srpskoj vidi se da je Vlada RS iznad svega bila zainteresovana za upravljanje, rukovođenje i kontrolu, što ukazuje na to da je njena krajnja namjera da se snažno koncentriše moć u rukama ministra, koji će postati neka vrsta menadžera obrazovnog sistema u cjelini.

Ministarstvo prosvjete i kulture niz godina radi na reformi sistema obrazovanja, predškolskog, osnovnog, srednješkolskog i visokog, stalno mijenjajući koncepte, ali i zakone, kao i radne grupe. Može se reći da su do sada izveli krupne promjene, radile su se i brojne strategije, ali se nije previše vodilo računa šta kažu stručnjaci u javnim raspravama, jer nakon toga u primjeni akata dolazilo je do opšteg haosa čiji se dio posljedica vidi i osjeća a za koji je odgovorna politika.

Razni koncepti reformi nikada nisu u potpunosti predočeni javnosti, ili su skrivani od nje, a da bi se odgonetnuo opšti smisao rješenja trebalo bi ih sagledati kao cjelinu.

Prvo što podliježe kritičkom preispitivanju je procedura predlaganja svih mjera. Sumnju izaziva i to što radne grupe uglavnom rade u tajnosti, ne zna se ni po kojim mjerilima su sastavljene, ni ko je u njima bio. Nijedna institucija značajna za obrazovanje nikada nije uključena u potpunosti, u pripreme mjera, javne rasprave, oblikovanje strateških pravaca, formalno u dijelovima da kroz nametnuti okvir rada i diktirani tempo, ali suštinski i kompletno ne, a to se s razlogom može smatrati za oblik pritiska.

Rokovi za javne rasprave su uglavnom kratki, a za neke akte i ograničeni, jer se primjedbe mogu dati samo na konkretne članove, a ne i na opšti duh i koncepciju cijelih zakona i strategija.

Ako se takve procedure primjenju sada dok još postoje savjeti (za obrazovanje), to samo glasno najavljuje kako će se donositi nova rješenja u budućnosti kada ne bude takvih nezavisnih institucija.

Sve predložene mjere Vlada uglavnom ignoriše, ili usvaja one suprotne prethodno donesenim, sastavljena od istih stranaka koje i sada čini vladajuću koaliciju. I oni uporno govore kako prednjače u provođenju mjera reformske agende koja će nas približiti EU. A bez ikakve argumentacije dovode i pozitivne mjere u pitanje, a one koje oni predlažu će razoriti postojeće obrazovne institucije i savjete za obrazovanje i obrazovanje odraslih.

Te institucije su razvlašćene u smislu umanjenja autonomije djelovanja, i oni postaju savjetodavna tijela ministra prosvjete, koji može da ne sarađuje i ne uvažava ih po svom nahođenju i u praksi da inicira njihovu promjenu, a njihove prijedloge može da odbije bez ikakvog relevantnog obrazloženja.

Nadležnosti institucija/organa koje su bile kompetentne prenose se na ministra, ministarstvo ili Vladu- dakle na političke instance, što povećava opasnost od još veće politizacije obrazovnih mjera.

Uz razaranje obrazovnih institucija, praksa da direktore škola imenuje i smijenjuje resorni ministar utiče i na ponašanje direktora- činiće sve da ministar bude zadovoljan njihovim ponašanjem. Takav direktor će potpuno ignorisati stav školskog kolektiva, a nastavnici će nastojati da budu poslušni, jer direktor donosi odluke o zapošljavanju ili otpuštanju. Na taj način se podstiče pasivnost i bitno ograničava autonomija, profesionalna odgovornost i stvaralaštvo nastavnika. Ako se tome doda i način biranja školskih odbora jasno je da su otvorena vrata za dominaciju politike.

Po pitanju visokog obrazovanja Vlada imenuje tijelo za akreditaciju i osiguranje kvaliteta. To riješenje je u dubokom raskoraku sa standardima EU, koji podrazumijevaju nezavisnost tih tijela od izvršne vlasti i politike. Umjesto da se podstakne kvalitet suštinski se ograničava autonomija ključnih tijela za razvoj visokog obrazovanja, pa i autonomija univerziteta i omogućava uplitanje politike u proces akreditacije.

Tako je i poznato da se političkim dogovorom Mostara i Banjaluke vrše međusobno akreditiranje visokoškolskih ustanova po sistemu tante za tante, a koliko je politika umiješala prste govore i aktuelni pritisci na sada već bivšeg rektora univerziteta u I. Sarajevu da podnese ostavku koji se po sopstvenim riječima  morao da se krije i auto parkira pred jednim ,a spava u drugom hotelu. To su već, zašto ne reći, mafijaške metode.

Obrazovanje se uvijek spominjalo kao strateški razvojni resurs, a od strategija i razvoja ništa, naprotiv uopšte se ne vodi računa o obrazovanju odraslih na selu, jer još uvijek oko 40% stanovništva živi na selu.

Koncentracija moći odlučivanja u rukama resornog ministra, ministarstva, vlade i stranaka imaće za posljedicu politizaciju obrazovanja, jer su sve poluge prosvjetne vlasti u rukama političke vlasti. Iako se sve značajne nadležnosti, otvoreno ili prikriveno prenose na ministra, nema nikakvog osnova za vjerovanje da je on kompetentan za te poslove. Takva raspodjela nadležnosti je u punom raskoraku sa savremenim shvatanjima decentralizacije i dekoncentracije moći odlučivanja, koje se zasnivaju na principu kompetentnosti. Ovakvom kontrolom obrazovanja neizbježan je pad kvaliteta obrazovanja.

Za procjenu mogućih efekata ovakvih mjera i reformi u sistemu obrazovanja potrebno je sagledati i koje mjere nedostaju. Svi zvaničnici govore o novoj revoluciji u svim sferama života, a u svim njihovim mjerama nema nijedne inovacije ni podsticaja škola/univerziteta, ni nastavnika da uvode inovacije čak ni u vidu eksperimentalnih škola, programa, novih metoda rada, ili organizacije škole. Takođe propuštena je prilika da se sistem finansiranja iskoristi kao najmoćniji instrument podsticanja kvaliteta obrazovanja. Iako se korist izraz profesionalni razvoj nastavnika, ne postoji nijedna ozbiljna mjera za unaprijeđenje inicijalnog obrazovanja nastavnika, smislenog sistema stručnog usavršavanja, djelotvornog sistema napredovanja i boljeg nagrađivanja onih koji rade na kreativan i inovativan način. Razvojni plan škole kao izuzetan instrument za aktiviranje škola, za izgradnju njihovog specifičnog profila i za razvoj prave autonomije nije podržan nikakvim ozbiljnim podsticajima tako da ostaje puka deklaracija. Za snaženje stručno pedagoškog nadzora koji i sada postoji samo na papiru nisu predviđene nikakve stvarne mjere (povećanje broja savjetnika, njihova ozbiljna obuka i stavljanje u pogon). Nema prijedloga da se podrže inovativne metode nastave (participativne, aktivne, interaktivne metode, samostalni projekti), niti razuđeni oblici vannastavnih aktivnosti (sportske i kulturne aktivnosti u lokalnoj zajednici, slobodne, izborne i fakultativne istraživačke aktivnosti, ekološke i filantropske akcije) koje imaju ogromni potencijal vaspitnog djelovanja. Ali sve te aktivnosti mogu imati efekta samo ako ulaze u strukturu radnog vremena nastavnika, ako ih sistem vrednovanja škola podržava i ako se stvore uslovi za njihovo provođenje. Treba napomenuti i veoma pasivnu poziciju sindikata koji ne obavljaju svoj posao i time doprinose rasulu u sistemu obrazovanja, a isti je slučaj i sa većinom akademskog osoblja u visokom obrazovanju, pa čak i gori.

Sanacija tunela Kalovita brda duplo skuplja od realne cijene!

romanijapres | 04 Septembar, 2017 18:35

Sanacija tunela Kalovita brda duplo skuplja od realne cijene!

Sanacija tunela “Kalovita brda”, na ulazu u Pale, koju sa skoro 1,5 miliona KM finansira Javno preduzeće “Putevi Republike Srpske”, počela je danas. Vršilac dužnosti direktora Javnog preduzeća “Putevi Republike Srpske” Nenad Nešić ozvaničio je početak sanacije tunela na dionici puta LJubogošta-Pale, uvođenjem u posao izvođača radova preduzeće “Romanijaputevi” sa Sokoca. On je precizirao da “Putevi Republike Srpske” sanaciju tunela dugog 201 metar finansiraju sa 1.461.000 KM, te da je rok za završetak radova 90 dana.

Podsjećanja radi na sanaciji tunela “Čeljigovići” isto u blizini Pala izvođač radova je bila ista firma,  `Romanija putevi` Sokolac sa prvobitnim rokom za sanaciju od 270 dana, a isti je bio i investitor Javno preduzeće “Putevi Republike Srpske” za rekonstrukciju ovog tunela, u dužini 580 metara, izdvojilo je 2,5 miliona KM.

Dakle za 580 metara sanacije jednog tunela je plaćeno 2,5 miliona KM, a za sanaciju drugog tunela koji je skoro tri puta kraći plaća se oko 1,5 miliona KM iz čega slijedi da je sanacija Čeljigovića trebala koštati 4,5 miliona KM, tj. Da sanacija tunela Kalovita brda idući obrnutim redom poštujući red veličina trebala da košta 750 000 KM, a ne 1,5 milion KM!!!

Postavlja se osnovano logičko pitanje ako sanacija tunela Kalovita brda košta duplo skuplje nego što bi zaista trebala da košta da li se neko ugrađuje u izgradnji tj. da li se vladajuća koalicija ili neki njeni partneri spremaju da nedostatak povjerenja građana usljed teške socio ekonomske situacije u Republici Srpskoj nadomjeste putem ovakvih radova, a što ne bi bilo prvi put?!

 

 

Nešića istražuje MUP RS zbog ucjenjivanja vlasnika putarskih preduzeća

romanijapres | 23 Jul, 2017 14:14

Nenad Nešić, direktor JP "Putevi RS", nalazi se pod istragom MUP-a RS zbog optužbi pojedinih vlasnika putarskih preduzeća da ih je ucjenjivao.

Nešić je uslovljavao dvojicu vlasnika putarskih preduzeća da mu isplate "narukvicu" ukoliko žele da on njima odobri isplatu novca sa računa JP "Putevi RS", za poslove koje su koji su oni već izvršili.

Nešić, očito, nije puno pametan, jer je pokušao ucijeniti putare veoma bliske Miloradu Dodiku.

Vlasnici tih putarskih firmi žalili su se lično lideru SNSD-a da ih Nešić ucjenjuje, nakon čega je pokrenuta istraga protiv njega.

Nema dileme da je Nešić, najobičniji gangster i đilkoš, pa je pravo čudo da ga je Marko Pavić, šef DNS-a, jedno vrijeme promovisao u svog stranačkog miljenika.

Očito je Nešić pomislio da je nedodirljiv pa krenuo u milionsku otimačinu. Dosta je i oteo za godinu dana, koliko je na čelu JP "Putevi RS".

Ranije sam objavio da je Nešić ucijenio vlasnike putarskih preduzeća da kupe so od njemu bliske firme, na čemu je zgrnuo milionske svote, kao i za neke druge poslove.

Dodiku je odlično došlo Nešićevo gangstersko djelovanje, jer mu je namjera da se po svaku cijenu obračuna sa DNS-om, nakon što mu je ta stranka pokvarila posao sa prodajom rudnika "Ljubija" Evgeniju Zotovu, vlasniku "IIG", tašna-mašna firme iza koje stoje "snage mraka".

Što se tiče Pavića on se već neko vrijeme distancira od Nešića, a naložio je i "unutarstranačku istragu" o njegovim mutnim poslovima.

Kriminalni Znakovi pored puta: Nenad Nešić, DNS-ov Prvi gangster

romanijapres | 08 Jul, 2017 19:40

Kriminalni Znakovi pored puta: Nenad Nešić, DNS-ov Prvi gangster, od novca otetog ucjenom putara, zida stambeno-poslovni objekat

 piše: Slobodan Vasković

 Marko Pavić svoj DNS stalno pokušava predstaviti kao alternativu; U poslednje vrijeme mu se i posrećilo, jer je stranka postala “jezičak na vagi” između Režima i Opozicije, a posebne pluseve napravio je odbranom rudnika “Ljubija” od kriminalne prodaje.


Međutim, što Pavić po “danu sagradi”, to Nenad Nešić, direktor JP “Putevi” RS,  po “noći razgradi”. Jer, Nešić djeluje po principu “Otmi i prevari”!

Nešić je jedan od pikova Pavića iz Istočnog Sarajeva, predstavlja se bitnim u regiji, premda je riječ o najobičnijem hohštapleru i kriminalcu, čiji je jedini cilj laka i brza zarada, pljačkom državnih resursa. I otvoreno nasilje nad radnicima njegovih poluileganih firmi, o čemu su mediji široko izvijestili, ali pavić nije preduzeo ništa u vezi sa Nešićem.

Ukoliko Pavić smatra da je DNS sa Nešićem alternativa, onda se grdno vara. Nešić i njegova gangsterrka ekipa su kopija zločinačke organizacije Bude Stankovića. Toliko su bahati i nasilni u otimačini i spram građana, da će, na kraju, neko od te drskosti teško stradati.

Nešić ne treba biti direktor, već treba u zatvor
Nešić je v.d. direktora JP “Putevi RS” i njegovim poslovima zaista bi trebalo da se pozabave istražni organi: Samo da začeprkaju, taj nespososbni, neobrazovani i beskrupulozni đilkoš bi odmah zavrpio u pritvoru.

Međutim, đilkoši su danas na cijeni, pa tako i Nešić u DNS-u. Tvrdi da ga štiti lično Pavić.

Sa tim tvrdnjama uspio je preko svoje firme “Legend” d.o.o. da opljačka putarska preduzeća u Republici Srpskoj za, najmanje, tri miliona maraka.

Nešić je, sa pozicije direktora JP “Putevi RS”, putarska preduzeća iz Republike Srpske da od firme, koju Nešić protežira, moraju kupiti so za posipanje puteva. U suprotnom, obustavio bi im isplate za poslove koje obavljaju po Ugovorima sa JP “Putevi RS”.

Nešić je predstavnicima jedanaest putarskih preduzeća iz RS lično saopštio da moraju pristati na navedenu ucjenu (i cijenu) ili za njih para sa računa “Puteva” nema.

Putari su prihvatili, jer ih je Nešić obavijestio da iza njegovog zahtjeva stoji “lično Marko Pavić, predsjednik DNS-a” i da on to radi po njegovom nalogu.

Nešić sada, opljačkanim parama, gradi stambeno poslovni objekat u Hilandarskoj ulici u opštini Istočno Novo Sarajevo, površine od cca 2.500 m2; Ulaganja su oko tri miliona KM.

Gradnja najjeftinijim materijalima/Igranje na Čubrilovića
Gradnja je kao i Nešić - bezvrijedna, ali naći će se već neko da mu utrapi stanove.

Jasno je da se objekat gradi novcem opljačkanim od putara. Tu dileme nema, što potvrđuje i početak radova - gradnja je otpočela prije nepuna tri mjeseca.

Nešićeva zgrada (lijevo)
Zajedno sa Nešićem u ovom projektu su i Mladen Lućić, na kojeg se vodi firma “Legend” doo, kao i Aleksandar Glavaš, funkcioner DNS-a iz Istočnog Sarajeva.

Lučić i Glavaš su postali javnosti poznati kao “studenti” sa Istoka koji su se “borili” za tamošnji Univerzitet, iako je riječ o surovim rekletašima. 

Lučić i Glavaš su već godinama izvršioci brojnih Nešićevih prljavih poslova.

Sve kriminalne poslove, Nešić, Lučić i Glavaš pokrivaju tvrdnjama da iza njih stoji Pavić, pa im je valjda, po toj logici, lično lider DNS-a odobrio i kupovinu luksuznih automobila.

Poslednjih mjesec dana, Nešić se veoma primakao Nedeljku Čubriloviću, predsjedniku Skupštine i jasno je da tim postupkom traži alternativnu zaštitu, ukoliko bi Pavić počeo da diće ruke od njega.

Nšić je veoma često u Čubrilovićevom društvu.

Skupocjeni automobili
Lučić je nedavno kupio BMW 5, vrijedan 110.000, a Glavaš Audi A6, vrijedan 120.000 KM. Nešić posjeduje nekoliko luksuznih automobila, među kojima je i BMW X6, vrijedan 170.000 KM.

Osim poslova ucjenjivanja putara i po drugim osnovama, sem soli i izvlačenja novca iz JP “Putevi” RS, Nešić, Lučić i Glavaš bave se i nelegalnim izvozom oblovine u susjedne zemlje, na čemu, takođe, uzimaju velike pare.

Izvoz oblovine je zabranjen, to je teško krivičnio djelo, ali Nešić&Banda Oavićevim imenom i granice otključavaju, jer i za te poslove, kako tvrde,  imaju punu podršku Marka Pavića, kao i za novi pljačkaški projekat - mijenjanje i farbanje saobraćajnih znkova pored puta.

Nešić nezvanično tvrdi da dio novca od svih njegovih prljavih poslova ide lideru DNS-a.

Polovinom decembra prošle godine objavio sam seriju tekstova o tome kako su Nešić i Lučić opljačkali putare, ali institucije nisu reagovale, jer je Pavić tada zaista zaštitio Nešića. 

Nakon najnovijih prljavih rabota, bilo bi nužno zaustaviti nezajažljive gangstere iz Istočnog Sarajeva, jer njihovo bahato ponašanje prijeti da preraste u otvoreno nasilje nad sugrađanima. 

Direktor silom
Nešić je za direktora JP “Putevi RS” postavljen 25. jula ove godine i to na insistiranje Marka Pavića. 

Prije tog postavljenja, Pavić je insistirao da Nešić bude imenovan na poziciju direktora “Elektrodistribucije” Pale, umjesto Ljubomira Mrde, aktuelnog direktora i člana SNSD-a.

Mrda nije htio da podnese ostavku, a koalicija SNSD-a i DNS-a zamalo je pukla.

Od tada se odnosi između ove dvije stranke stalno pogoršavaju, a nesuglasice su kulminirale oko “Ljubije”, nakon čega se produbilo nepovjerenje.

Nešićevo ucjenjivanje putara i nezakonito otimanje cca 3 miliona KM svakako ide u prilog Miloradu Dodiku u obračunu koji slijedi sa Pavićem.   

Nešić redom bije
Nešić je vrlo nasilna osoba: 02.09. 2016. godine isprebijao je Živorada Bosančića, izvršnog direktora za pravne poslove u JP “Putevi RS” (objavio sam tekst o tome 02.09.).

Bosančić je tada odbio da podrži određene Nešićeve nezakonite zahtjeve.

Nešić je toliko teško prebio Bosančića (člana Socijalističke partije) da je interevnisala Hitna služba, a sve je zabilježila i policija.

Međutim, Režim je zataškao Nešićevo divljanje kako ne bi izašlo u javnost i nanijelo štetu na samom početku predizborne kampanje za lokalne izbore.

Nije to bio prvi teški incident u "Putevima", nakon što je Nešić preuzeo direktorsku funkciju.

Nešto prije pomenutog incidenta, Nešić je fizički nasrnuo na Borisa Pavkovića, tehničkog direktora, ali je ovaj uspio izbjeći batine.

Nešićevi dugovi državi na koje niko ne reaguje
Nešić godinama već sa svojim privatnim firmama vrši razne malverzacije, ali je bio zaštićen od Režima, jer je finansirao SNSD i bio član te stranke, sve do pred izbore 2014. godine. 

Nešić je tada pristupio stranci Napredna Srpska, koja je na izbore izašla na listi DNS-a.

Nakon što su dva poslanika ove partije napustili Pavićev poslanički blok, Nešić je ostao lojalan DNS-u.

DNS je nastavio da ga štiti od pravosudnog progona, koji bi morao da se desi, jer je Nešić budžetima RS i BiH napravio štetu od 1,2 miliona KM, poreskim utajama.

Nešić je sa samo dvije firme napravio štetu od cca 1,2 miliona KM: To su firme “Dar Company”, koja Poreskoj upravi RS duguje 337.743,25 KM, „N trade“, čiji je dug PU RS - 20.138,41 KM, dok je „Dar Company“ dužna Upravi za indirektno oporezivanje 890.279,77 KM.

 

Kvadrat izgradnje bolnice u Nišu 960 €, a u I. Sarajevu 2762 €

romanijapres | 08 Jul, 2017 19:30

Cijene po kojima se grade i renoviraju zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj daleko su veće od cijena gradnje ovakvih ustanova u Srbiji. Tako će cijena jednog kvadratnog metra potpuno opremljenog prostora za Bolnicu u Istočnom Sarajevu dostići 3 puta veću cijenu nego gradnja novog Kliničkog centra u Nišu.

 Gradnja novog Kliničkog centra u Nišu koji će pružati imati 17 operacionih sala se privodi kraju i prvi pacijenti bi trebalo da budu primljeni do kraja godine. Cijena jednog kvadratnog metra potpuno opremljenog prostora za ovaj Klinički centar iznosi 960 evra.


Kod dogradnje novih objekata Kliničkog centra Banjaluka koji ima 12 operacionih sala, kvadrat opremljenog prostora koštao je 1400 evra.

U Istočnom Sarajevu počinje gradnja nove bolnice ''Kasindo'', koja će imati 4 operacione sale. Cijena kvadratnog metra koštaće 2762 evra, odnosno 5400 konvertibilnih maraka po metru kvadratnom.

Gradnja zdravstvenih ustanova i u Banjaluci i u Istočnom Sarajevu je potrebna, kaže bivši ministar zdravlja Slobodan Stanić, ali je problem što se gradi kreditima sa dugim grejs periodom po veoma visokim cijenama.

''Kao što će neko i vraćati te kredite, neko će morati i da odgovara i objasni kako je, recimo, u Nišu postignuto da za jedan kvadrat izgrađenog opremljenog prostora plati gotovo tri puta manje nego što će to biti plaćeno za bolnicu u Istočnom Sarajevu'', rekao je bivši ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, Slobodan Stanić.

Ministar zdravlja Republike Srpske je prilikom dogovora o početku gradnje bolnice u Istočnom Sarajevu poručio da će sve koštati 46 miliona maraka bez PDV-a.

''Izvođač će obezbijediti sredstva, a nakon toga, u 72 rate će biti isplaćena sredstva za gradnju bolnice'', poručio je ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, Dragan Bogdanić.

Zanimljivo je da je prethodni tender za izgradnju bolnice u Istočnom Sarajevu koji je poništila Komisija za žalbe predviđao još skuplju gradnju od one koja je naknadno ugovorena.

 http://www.rtvbn.com/3870211/tri-puta-skuplji-kvadrat-izgradnje-bolnice-u-srpskoj-u-odnosu-na-nis

Koliko Pale košta Mihajlo Parađina?

romanijapres | 20 Maj, 2017 17:20

700.000 KM! Toliko je za deset godina samo od opštine Pale (treba dodati Grad, Republiku, pa se cifre vrtoglavo umnožavaju) dobila boračka organizacija da pomaže boračku populaciju, ali je većina sredstava otišla na platu gospodina Parađine koji je praktično uzurpirao funkciju i koristi je za prije svega ličnu promociju i čini se radi sve osim onoga za šta je debelo plaćen.

Boračka organizacija ima svoju ulogu i svrhu, ali je u suštini radom Mihajla Parađine obesmišljena jer se on bavi komitetsko-političkim djelovanjem i paradiranjem uz prepoznatljivu ispraznu frazeologiju od koje pravi borci nemaju ništa, a uzgred oni to više i ne slušaju, te su se i udaljili od gorepomenutog, kao i od same boračke organizacije ne vjerujući da ona ikome i ičemu služi sem jednom čovjeku sa ogromnom platom i reprezentacijom dok se pravi borci i boračke kategorije pitaju čemu služi boračka organizacija i ima li svrhe? Nema.

Uostalom o tome govori i činjenica da su osnovani i veterani na Palama, a ne samo na Palama nego i u cijeloj Republici Srpskoj.

A propasti i republičke boračke organizacije je kumovao opet niko drugi do glavom i bradom Mihajlo Parađina u liku predsjednika predsjedništva Boračke organizacije Republike Srpske. Nije lako ni zapamtiti. Dovoljno je sjetiti se riječi slavnog generala Slavka Lisice koji kaže da Boračku organizaciju Republike Srpske treba raspustiti zato što ne služi ni za šta! Proslavljeni i u pjesmi opevani general tvrdi da BORS služi samo za ostvarivanje ličnih interesa članova njenog najužeg rukovodstva i upozorava da ih svaka vlast finansira samo da bi pridobila glasove birača. Tako je i bilo i onomad na izborima kada se Parađina uključivao u centralni ptpc dnevnik i izvještavao da mu prijete i time se direktno  politički angažovao u izbornoj kampanji, i to ne jednom, da bi kasnije sve to palo u zaborav, jer naravno to je bila samo prljava kampanja u kojoj je Parađina opet blistao jer voli biti tv zvijezda. Za vrijeme predsjednika predsjedništva BORS i predsjednika BORS nosila su se skupa odijela i vozile preskupe limuzine, bilo je tu i šljaštećeg nakita da narod vidi svoje predstavnike u svili i kadifi dok se invalidi i borci zlopate sa crkavicom od 100 KM od kojih ne mogu da žive ni školuju djecu. Stotine hiljada KM su se trošile da bi se ugodilo Vladi.

Ali nije da se Parađina i ina kompanija nisu borili za borce. Oni su se mnogo naprezali u razmišljanju da se borci zaposle da se investira i da ima borački fond koji im pomaže u svemu tome. I zaista je postojao BORS Invest Fond pa je predsjednik Upravnog odbora Udruženja akcionara investicionih fondova Siniša Božić optužio Društvo za upravljanje investicionim fondom BORS invest i rukovodstvo BORS-a da su fond doveli na ivicu propasti i da se zbog ličnih interesa protive izmjenama zakona o investicionim fondovima. Božić je uputio otvoreno pismo rukovodstvu BORS-a u kome je zatražio da objelodane podatke o poslovanju fonda, ističući da je Društvo za upravljanje investicionim fondom BORS investa u proteklih nekoliko godina naplatilo oko pet miliona KM na ime provizije, dok se vrijednost imovine „boračkog" fonda za to vrijeme zbog lošeg upravljanja potpuno „istopila" i sa početnih 96 miliona KM spala na svega 11 miliona KM, a demobilisani borci zapretili su uličnim protestima ako rukovodstvo Boračke organizacije RS ne obelodani podatke o poslovanju BORS invest fonda! Borci pozivaju i predsednika RS Milorada Dodika da se založi za obelodanjivanje podataka o poslovanju ovog fonda, a od novoizabranog revizora Duška Šnjegote zahtevaju da odmah izvrši reviziju poslovanja fonda u koji je više od 25.000 boraca uložilo svoje vaučere!

Zbog raznoraznih proigravanja i Duško Vukotić predsjednik Veterana RS je prozvao Mihajla Parađinu privilegovanim borcem i vladinim igračem uz riječi: “Ima 2200 maraka platu, uz dva zaposlena u Boračkoj organizaciji grant koji on dobija je 67 hiljada na plate plus 75 hiljada dobija na tzv. dodatna prava koja se odnose na banjaska liječenja i pomoć. Istovremeno, svaka dva mjeseca dobije sedam i po hiljada od grada Istočno Sarajevo”, kaže Duško Vukotić,iz Štaba nezadovoljnih boraca RS.

A onda se naš “junak” Parađina ponovo pozabavio lokalnim nivoom. Centralno spomen obilježje u Palama je bilo šuplje. Da ga ne bi borci optužili za šuplju politiku odlučio je da renovira i popuni spomenik za ogromne pare, kao da je poenta bavljenje spomenicima, a ne pomoć ljudima.

Naravno ostaje nejasno kako to da se npr. na vojničkom groblju na Sokocu “Malom zejtinliku” nalaze i prazni grobovi, sa uredno ispisanim imenom poginulog borca i datumom pogibije, kao što je primjer Buda Matovića, naravno časnog borca i poštenog čovjeka koji se ni kriv ni dužan našao među poginulima, iako čovjek živi i radi na Palama i građani ga sreću svaki dan.

Da li je to rezultat između ostalog i rada i djelovanja Mihajla Parađine i ko je dozvolio, a ko je učinio da se dižu mermerni spomenici na vojničkom groblju živim ljudima? Parađinu ne zanimaju sigurno takve stvari, jer su mnogo važnija njegova tv gostovanja i izjave gdje on pokušava glumiti tv zvijezdu.

Najbolje je pitati borce šta misle pa ćete čuti istinske kvalifikacije.

Drama u "Drami"

romanijapres | 05 Maj, 2017 18:29

Pulen načelnika Jugovića izaziva tuče i remeti javni red i mir! 

Sinoć se, 4.5.2017. godine na Palama desio fizički obračun na otvaranju kluba "Drama" u Palama čiji je jedan od aktera Miroslav Simović, predsjednik opštinskog odbora Demokratskog Narodnog Saveza Pale, član glavnog odbora DNS, potpredsjednik regionalnog odbora Istočno Sarajevo, te odbornik u Palama i šef kluba odbornika i odbornik u Gradu Istočno Sarajevo.

O razlozima sukoba se može samo nagađati, ali Simović je poznat odranije po nedoličnom ponašanju, a isti dan u podne Simović je sa načelnikom Pala, Boškom Jugovićem držao pres konferenciju u Palama (slika u prilogu), da bi se par sati kasnije tukao. 

Bilo bi zanimljivo šta misli o tome i sam vinovnik događaja Simović, možda i ne bi ,jer bi po svom običaju opet slagao, npr. da se okliznuo na koru od banane, a on je nedavno na pres konferenciji govorio o davanju primjera drugim strankama i pozivao ih da se ugledaju na njih. Možete zamisliti na šta bi to ličilo da se i drugi ugledaju na njega. Bio bi to divlji zapad.

 

Donedavno Miroslav Simović je bio kandidat DNS za zamjenika načelnika opštine Pale, treba li reći da je u medijima ubjeđivao javnost da to mjesto pripada DNS, tj. njega, jer po njegovim rječima DNS je najzaslužniji za pobjedu Jugovića, a sem toga poznat je i po kršenju izbornog zakona i to tako što je na dan izobra kupovao glasove i dospio među odbornike ničim izazvan, kao totalni politički anonimus, koji je u medijima izjavljivao da je u Elektrodistribuciji više stolica nego radnika, a samo par mjeseci od te izjave našla se i jedna stolica za njega u toj istoj distribuciji. 

Simović je takođe ubjeđivao javnost u svojim tv istupima kako je gradska pijaca u Palama predizborna rupa i da nikada neće biti izgrađena. Treba li reći da je i ovo slagao. Ne treba posebno podcrtavati da je više poznat po lažima, nego istini. Njemu je to smiješno, kao i sve drugo, osim njegovog bahatog ponašanja. Sada mu vjerovatno nije do smjeha, ali tu nije kraj, jer zahvaljujući njegovom ponašanju samo je pitanje vremena kada će izazvati novi incident. I zaista ovo je pravo lice promjena u Palama!

 

Građani Pala poručuju-Nećemo da nas truju!

romanijapres | 03 Maj, 2017 09:43

 

Preduzeće „Sarajevoinvest“ na ulazu u Pale planira da pokrene postrojenje za hemijsku impregnaciju drveta čime će dovesti do zagađenja životne sredine izlijevanjem otrovnih materija u zemlju i vodotokove i ugrozi zdravlje stanovnika Pala. Kako i šta je hemijska impregnacija drveta?

Impregnacija predstavlja hemijsku zaštitu drveta, gdje se u drvo pod pritiskom u vakuumu utiskuju zaštitna sredstva, razna ulja i drugo. Hemijska sredstva kojima se štiti drvo od štetočina i truljenja su vrlo opasna jer sadrže otrovne sastojke, te je njihova proizvodnja u većini zemalja zakonom zabranjena. Ova sredstva su posebno opasna ako se primjenjuju u unutrašnjim prostorijama, tako da njihovo otrovno isparenje može da traje godinama.

Tokom procesa koriste se zaštitna sredstva za drvo poput premaza. Mnogi premazi koji se tradicionalno koriste sadrže otrovna isparenja, a ovi materijali se smatraju zagađivačima vazduha.

Sve navedeno govori u prilog tezi da se ne smije dozvoliti HEMIJSKA IMPREGNACIJA drveta na samom ulazu u Pale i zagađivanje vazduha, zemlje i ugrožavanje zdravlja stanovnika Pala!  Nigdje u Republici Srpskoj u urbanim sredinama ne postoje ovakvi pogoni, pa ne trebaju ni nama!

Nećemo da nas truju!!! 

 

Ne želimo da nas truju!

romanijapres | 30 April, 2017 19:23

Да ли ће начелник Пала, Бошко Југовић дозволити приватној фирми хемијску импрегнацију дрвета у центру Пала и тиме дати дозволу за тровање становништва?

 Град Источно Сарајево поднијеће тужбу на рјешење Министарства за просторно уређење, грађевинарство и екологију Републике Српске које је додијелило еколошку дозволу фирми „Сарајевоинвест“ са Пала за хемијску импрегнацију дрвета, најавио је данас градоначелник Источног Сарајева Ненад Вуковић.

Министарство за просторно уређење, грађевинарство и екологију Републике Српске поништило је раније рјешење града Источно Сарајево и општине Пале којим, због низа разлога, није издата еколошка дозвола, а Вуковић и представници Коалиције „Савез за Пале“ изразили су незадовољство оваквом одлуком Министарства, оцјењујући да ће њоме бити угрожена животна средина, али и здравље грађана Пала.

На конференцији за новинаре градоначелника Источног Сарајева и представника Коалиције „Савез за Пале“ најављено је да ће, уколико ресорно министарство за 10 дана не поништи ово рјешење, испред зграде општине Пале бити организовани протести.

 

Nisu sve budale iste, Aleksandar Glavaš

romanijapres | 30 Mart, 2017 08:17

Kako je društvo u posljednjih dvadesetak godina evoluiralo iz industrijske u "silikonsku" fazu u svim njegovim segmentima, ovih dana na javnoj sceni demonstrirali su jedan student i jedna pjevačica na praktičnoj pokaznoj vježbi.

Pjevačica u "silikonskoj" eri otjelotvorena u majku nacije (sve nacije na ovim prostorima manje-više imaju sličnog roditelja) i student čiji životni moto je, kao i većine mladih i ambicioznih u dolini silikona, veoma brzo postati priznat i bogat član zajednice ne zamajavajući se "besmislenim" moralnim načelima.

Mama i posinak

Student prorektor Univerziteta Istočno Sarajevo Mladen Lučić u pokušaju da što prije ostvari san o uspješnom biznisu i stekne kamione, avione i milione (pošto je već ostvario VIP status uglednog građanina na svim zabavama i prijemima) organizovao je ovih dana koncert Svetlane Cece Ražnatović u Istočnom Sarajevu. Kako su mediji napisali, organizator koncerta je u stvari privatna firma studenta Lučića i Glavaša "Ledžend" d.o.o., svježe registrovana prije dva mjeseca.

Za nastup student je isplatio pjevačici 100.000 KM unaprijed, u kešu i na ruke. Odakle mu lova to se još ne zna. Ali ono što se čuje i piše ovih dana jeste da se student Lučić mjesecima hvalio da "Cecu dovodi u ime predsjednika RS i pod njegovim pokroviteljstvom".

Da li bi se u bilo kojoj pravnoj državi ili sistemu moglo desiti da se neki luzer ili prevarant poziva na instituciju predsjednika (nebitno je ko trenutno obavlja navedenu funkciju), a da ne bude priveden i saslušan o toj vezi? Ne bi, logično.

Godinama je pozivanje na poznanstva sa javnim ličnostima, posebno političarima, postalo obrazac za slične prevarante. Kako niko još od slučaja nesrećnog Pere Maljutke, vozača Svete Mihajlovića, kada je ovaj bio predsjedavajući Savjeta ministara, nije odgovarao za slične "marifetluke", broj prevaranata se rapidno uvećavao. Njihovo nesankcionisano djelovanje ostajalo je na nivou usmenih predanja.

Ali da se vratimo mladom Lučiću, slučajno ili ne studentu četvrte godine ekonomije, koji u svom novom biznisu ne vidi ništa sporno.

- Iako je "Ledžend" mlada firma, imam iskustva u ovom poslu odranije i zato sam uspio da sve organizujem na najvišem nivou. A to što se priča da sam se pozivao na Kabinet predsjednika RS nije istina, već su to priče kojima se želi dati politička nota cijelom ovom događaju - kaže Lučić, važan studentski funkcioner i kako to obično biva, loš student. Poznato je da na ispite izlazi i po sedam puta i da se ponekad samo za njega uvode vanredni ispitni rokovi.

Lučić i njegov drugar predsjednik Unije studenata RS Predrag Govedarica demantuju da je i Unija učestvovala u organizaciji Cecinog koncerta. Jeste ili nije očekivati je da neko to tačno utvrdi. Ono što je do sada poznato je da je Unija studenata pozivala zvanice na taj "muzički spektakl". Upućeni u cijeli slučaj tvrde da je vrlo lako moguće da se upravo u VIP pozvanim ličnostima odranije poznatim policijskim organima krije odgonetka otkuda studentu Lučiću i Glavašu 100.000 KM keša da isplati pjevačicu koja je potom demonstrirala "humanost" na koncertu za poplavljene.

Malo lično iskustvo

Negdje u maju stigla mi je tužba Univerziteta Istočno Sarajevo zbog kolumne od 5. oktobra prošle godine "Koliko košta zvanje". Poslije ove kolumne počeo je i progon dekana u Istočnom Sarajevu za koje se sumnjalo da su mogli biti izvori informacija u tom tekstu. Smijenjen je dekan Mašinskog fakulteta Dušan Golubović, a dekana Filozofskog Milanku Babić odbranili su profesori tog fakulteta.

Iako je jasno da tužbu za klevetu po zakonu ne može da podigne pravno lice, nego isključivo oklevetani pojedinac, već po njenom sadržaju na prvo letimično čitanje bilo je jasno ko stoji iza svega.

- Tužena KUSMUK MIRJANA je svesno, namerno, neistinito i protuzakonito iznosila u javnosti lažne činjenice koje ozbiljno mogu da poljuljaju i dovedu u sumnju opšte ciljeve visokog obrazovanja, i vrlo značajne rezultate koje je postigao Univerzitet u Istočnom Sarajevu, blateći izuzetne nastavno-naučne kadrove ove visokoškolske ustanove, (prof. dr Stevan Trbojević) sračunate s ciljem rušenja stubova na kojim počiva ovo društvo.

Upravo ovim razotkrio se skriveni pisac tužbe, prorektor Stevan Trbojević, siva eminencija Univerziteta Istočno Sarajevo. Zanimljivo je da je u većini navodno osporenih dijelova kolumne zatražio saslušanje upravo svojih malih "trabanata", lidera studentskih organizacija u svojstvu svjedoka tužioca.

Tako se predsjednici Studentskog parlamenta i Unije studenata predlažu kao svjedoci koji treba da dokažu kako je kredit koji je Univerzitet Istočno Sarajevo podigao od jedne komercijalne banke za gradnju studentskog doma posve opravdan, iako samo nekoliko mjeseci kasnije prorektor Trbojević na sjednici Skupštine grada Istočno Sarajevo traži da otplaćivanje istog preuzme Vlada RS.

Predsjednik Unije studenata Predrag Govedarica i Studentskog parlamenta Aleksandar Glavaš treba da posvjedoče i kako je ta kolumna napisana "protiv interesa studenata, nastavno-naučnog kadra Univerziteta i ove visokoškolske ustanove", te da je nanijela "ogromnu štetu visokom obrazovanju, prosperitetu Republike Srpske i njenim građanima u cjelosti".

Prije pisanja tužbe zasjedao je istim povodom i rektorski kolegijum Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koji je isti tekst ocijenio, a kako bi drugačije nego kao "napad" na Univerzitet.

Ne znam da li je mlađani Lučić, kao i obično, prisustvovao toj sjednici rektorskog kolegijuma, ali znam da po funkciji studentski prorektor ima obavezu da prisustvuje sjednicama Upravnog odbora i Senata Univerziteta. Isto kao što znam da je funkcija student prorektor vanstatutarna i osmišljena za poslušnog Lučića koji je tu da dadne jedan glas više, kada zagusti i kad mu se naredi. Tako je bilo i u slučaju glasanja za odluku o zaduživanju Univerziteta kreditom od 12 miliona za gradnju studentskih domova za koju je ruku digao i student prorektor.

Zanimljivo je da su, kada su lani predstavnici Ministarstva prosvjete odbili da potpišu ugovor o toj drugoj fazi kredita sa austrijskom firmom VAM, istoga časa predstavnici Studentskog parlamenta UIS-a i Unije studenata RS zaprijetili da će bojkotovati nastavu, oktobarski ispitni rok i organizovati ulične proteste.

Predsjednik Studentskog parlamenta UIS-a Aleksandar Glavaš i Unije Predrag Govedarica dramatično su vapili da će ako se ne potpiše kredit biti ugrožena budućnost Univerziteta i ne lezi vraže "razvoj istočnog dijela RS".

Iako još nije otkriveno na koji način je utrošeno sedam miliona iz prve faze kredita, da li je bilo zloupotreba i kakvih, ministar prosvjete RS Goran Mutabdžija nije izdržao pritisak i parafirao je ugovor o kreditu 2, ali je istovremeno vješto prebacio odgovornost na moćnije od sebe: ugovor je stupio na snagu tek kada ga je odobrila Vlada.

Upravo zahvaljujući Univerzitetu Istočno Sarajevo, Ministarstvo prosvjete i kulture ovih dana zaradilo je revizorsko "mišljenje sa rezervom". Revizori su utvrdili da je kršenje zakona na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu teško 12 miliona maraka, jer je Upravni odbor Univerziteta (čiji član je student Lučić) dao odobrenje da se podigne komercijalni kredit za kupovinu studentskog doma bez odobrenja Narodne skupštine, čime je prekršen Zakon o zaduživanju.

Glavni revizor RS Duško Šnjegota rekao je i to da se prvi put sreo sa tako direktnim kršenjem sistemskog zakona.

- Ovo je presedan, po onome što ja znam, moglo bi se reći u čitavom periodu postojanja RS - rekao je Šnjegota.

Univerzitet Istočno Sarajevo još nije tužio revizora, ali je u medijima prorektor Trbojević odbacio sve njegove nalaze, prebacujući odgovornost na ministarstvo prosvjete i finansija.

Iz Ministarstva prosvjete su ga podsjetili da nisu učestvovali u kreditnom zaduženju i da je odluku o tome donio UO Univerziteta. Pozvali su nadležne organe da utvrde prekršaj ili krivično djelo.

O Univerzitetu se krajem jula razgovaralo i na sjednici Skupštine grada Istočno Sarajevo na kojoj je preletač od stranke do stranke, prorektor Trbojević uz glasnu podršku poslanika SDS-a optužio Vladu RS da je "natjerala Univerzitet da se kreditno zaduži čime ga gura u bankrot", dok istovremeno finansira gradnju paviljona 4 u Banjaluci.

Vlada je pozvana da preuzme obavezu vraćanja kredita koji je, da još jednom podvučemo, odobrio UO Univerziteta, jer, kako je rečeno, Univerzitet u Istočnom Sarajevu ima manji budžet od onoga u Banjaluci. Prorektor Trbojević je ponovo osuo drvlje i kamenje po ministru prosvjete optužujući ga da ne zna ni da se gradi studentski dom za koji ovih dana u jednom intervjuu traži da nezakonito i kao nigdje na planeti bude uknjižen kao vlasništvo Univerziteta. Studentski lideri kojima Univerzitet hoće da otme dom o tome poslušno ćute.

Kakav je dil u kreditnom zaduživanjima bio sa studentima Lučićem, Glavašem i Govedaricom jednom će valjda utvrditi plaćeni za to. Možda će neko, ko će ga znati, sve to anonimno napisati u ovih dana prezentovanoj aplikaciji MUP-a RS za prijavljivanje korupcije i zatražiti da bude utvrđeno da li je tačno da su studenti svoju bitku za kredit naplatili skupim satovima, automobilima, cehovima u restoranima i računima za mobilne koje im je navodno plaćao UIS. Očekivati je to, jer malo ko u Istočnom Sarajevu, bilo da je riječ o studentima, profesorima ili običnim ljudima, ima lijepu riječ za studentski trojac.

Zakoni gluposti

Da bi čovjek shvatio suštinu problema današnjice, pa i doline silikona u kojoj su idoli miliona "biznismeni" i sponzoruše, potrebno je bar nekoliko puta da pažljivo pročita esej iz 1976. godine jednog od najpoznatijih svjetskih ekonomista 20. vijeka, profesora sa Univerziteta Berkli Karla M. Čipola pod naslovom "Osnovni zakoni ljudske gluposti".  

Čipola je možda i uvredljivo opisao moguće grupe ljudi, svrstavajući nas u četiri osnovne kategorije: bespomoćni, inteligentni, razbojnici i glupaci.

Demistifikovao je pet osnovnih zakona ljudske gluposti, od kojih prvi glasi: Uvijek i neizbježno, svi potcjenjuju broj glupana u opticaju. 

Ukratko on objašnjava kako glupavi ljudi drugima i društvu u cjelini prave štetu. Zaključak glasi: Glupani iz vlastitog zla eliminišu svako dobro u  okruženju. Razbojnici ga eliminišu iz vlastitog interesa. Tako dolazimo do osnovnih razloga koji dovode do negativne selekcije. 

Ne znam šta o tome misli student ekonomije Lučić i da li je pročitao ovaj esej uglednog profesora. Ne znam da li je u stanju da na praktičnim primjerima simulira definicije prof. Čipole i poslaže mozaik, kako bi kao budući dipl. ekonomista pokušao da dadne svoj naučni i praktični doprinos stvaranju boljeg i bogatijeg društva, ne samo za sebe, naravno.

Ne znam ni u kojoj kategoriji se prepoznao? I ko je uopšte zapalio žito? Ali jedno konačno znam, a to je odgovor na pitanje: Ako im je Ceca majka, ko im je tata?  Pa "Trbojević"!

Mirjana Kusmuk

 http://www.glassrpske.com/komentar/kolumne/Nisu-sve-budale-iste/lat/2012.html

 

Nisu sve budale iste, Predrag Govedarica

romanijapres | 30 Mart, 2017 08:17

Kako je društvo u posljednjih dvadesetak godina evoluiralo iz industrijske u "silikonsku" fazu u svim njegovim segmentima, ovih dana na javnoj sceni demonstrirali su jedan student i jedna pjevačica na praktičnoj pokaznoj vježbi.

Pjevačica u "silikonskoj" eri otjelotvorena u majku nacije (sve nacije na ovim prostorima manje-više imaju sličnog roditelja) i student čiji životni moto je, kao i većine mladih i ambicioznih u dolini silikona, veoma brzo postati priznat i bogat član zajednice ne zamajavajući se "besmislenim" moralnim načelima.

Mama i posinak

Student prorektor Univerziteta Istočno Sarajevo Mladen Lučić u pokušaju da što prije ostvari san o uspješnom biznisu i stekne kamione, avione i milione (pošto je već ostvario VIP status uglednog građanina na svim zabavama i prijemima) organizovao je ovih dana koncert Svetlane Cece Ražnatović u Istočnom Sarajevu. Kako su mediji napisali, organizator koncerta je u stvari privatna firma studenta Lučića "Ledžend" d.o.o., svježe registrovana prije dva mjeseca.

Za nastup student je isplatio pjevačici 100.000 KM unaprijed, u kešu i na ruke. Odakle mu lova to se još ne zna. Ali ono što se čuje i piše ovih dana jeste da se student Lučić mjesecima hvalio da "Cecu dovodi u ime predsjednika RS i pod njegovim pokroviteljstvom".

Da li bi se u bilo kojoj pravnoj državi ili sistemu moglo desiti da se neki luzer ili prevarant poziva na instituciju predsjednika (nebitno je ko trenutno obavlja navedenu funkciju), a da ne bude priveden i saslušan o toj vezi? Ne bi, logično.

Godinama je pozivanje na poznanstva sa javnim ličnostima, posebno političarima, postalo obrazac za slične prevarante. Kako niko još od slučaja nesrećnog Pere Maljutke, vozača Svete Mihajlovića, kada je ovaj bio predsjedavajući Savjeta ministara, nije odgovarao za slične "marifetluke", broj prevaranata se rapidno uvećavao. Njihovo nesankcionisano djelovanje ostajalo je na nivou usmenih predanja.

Ali da se vratimo mladom Lučiću, slučajno ili ne studentu četvrte godine ekonomije, koji u svom novom biznisu ne vidi ništa sporno.

- Iako je "Ledžend" mlada firma, imam iskustva u ovom poslu odranije i zato sam uspio da sve organizujem na najvišem nivou. A to što se priča da sam se pozivao na Kabinet predsjednika RS nije istina, već su to priče kojima se želi dati politička nota cijelom ovom događaju - kaže Lučić, važan studentski funkcioner i kako to obično biva, loš student. Poznato je da na ispite izlazi i po sedam puta i da se ponekad samo za njega uvode vanredni ispitni rokovi.

Lučić i njegov drugar predsjednik Unije studenata RS Predrag Govedarica demantuju da je i Unija učestvovala u organizaciji Cecinog koncerta. Jeste ili nije očekivati je da neko to tačno utvrdi. Ono što je do sada poznato je da je Unija studenata pozivala zvanice na taj "muzički spektakl". Upućeni u cijeli slučaj tvrde da je vrlo lako moguće da se upravo u VIP pozvanim ličnostima odranije poznatim policijskim organima krije odgonetka otkuda studentu Lučiću 100.000 KM keša da isplati pjevačicu koja je potom demonstrirala "humanost" na koncertu za poplavljene.

Malo lično iskustvo

Negdje u maju stigla mi je tužba Univerziteta Istočno Sarajevo zbog kolumne od 5. oktobra prošle godine "Koliko košta zvanje". Poslije ove kolumne počeo je i progon dekana u Istočnom Sarajevu za koje se sumnjalo da su mogli biti izvori informacija u tom tekstu. Smijenjen je dekan Mašinskog fakulteta Dušan Golubović, a dekana Filozofskog Milanku Babić odbranili su profesori tog fakulteta.

Iako je jasno da tužbu za klevetu po zakonu ne može da podigne pravno lice, nego isključivo oklevetani pojedinac, već po njenom sadržaju na prvo letimično čitanje bilo je jasno ko stoji iza svega.

- Tužena KUSMUK MIRJANA je svesno, namerno, neistinito i protuzakonito iznosila u javnosti lažne činjenice koje ozbiljno mogu da poljuljaju i dovedu u sumnju opšte ciljeve visokog obrazovanja, i vrlo značajne rezultate koje je postigao Univerzitet u Istočnom Sarajevu, blateći izuzetne nastavno-naučne kadrove ove visokoškolske ustanove, (prof. dr Stevan Trbojević) sračunate s ciljem rušenja stubova na kojim počiva ovo društvo.

Upravo ovim razotkrio se skriveni pisac tužbe, prorektor Stevan Trbojević, siva eminencija Univerziteta Istočno Sarajevo. Zanimljivo je da je u većini navodno osporenih dijelova kolumne zatražio saslušanje upravo svojih malih "trabanata", lidera studentskih organizacija u svojstvu svjedoka tužioca.

Tako se predsjednici Studentskog parlamenta i Unije studenata predlažu kao svjedoci koji treba da dokažu kako je kredit koji je Univerzitet Istočno Sarajevo podigao od jedne komercijalne banke za gradnju studentskog doma posve opravdan, iako samo nekoliko mjeseci kasnije prorektor Trbojević na sjednici Skupštine grada Istočno Sarajevo traži da otplaćivanje istog preuzme Vlada RS.

Predsjednik Unije studenata Predrag Govedarica i Studentskog parlamenta Aleksandar Glavaš treba da posvjedoče i kako je ta kolumna napisana "protiv interesa studenata, nastavno-naučnog kadra Univerziteta i ove visokoškolske ustanove", te da je nanijela "ogromnu štetu visokom obrazovanju, prosperitetu Republike Srpske i njenim građanima u cjelosti".

Prije pisanja tužbe zasjedao je istim povodom i rektorski kolegijum Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koji je isti tekst ocijenio, a kako bi drugačije nego kao "napad" na Univerzitet.

Ne znam da li je mlađani Lučić, kao i obično, prisustvovao toj sjednici rektorskog kolegijuma, ali znam da po funkciji studentski prorektor ima obavezu da prisustvuje sjednicama Upravnog odbora i Senata Univerziteta. Isto kao što znam da je funkcija student prorektor vanstatutarna i osmišljena za poslušnog Lučića koji je tu da dadne jedan glas više, kada zagusti i kad mu se naredi. Tako je bilo i u slučaju glasanja za odluku o zaduživanju Univerziteta kreditom od 12 miliona za gradnju studentskih domova za koju je ruku digao i student prorektor.

Zanimljivo je da su, kada su lani predstavnici Ministarstva prosvjete odbili da potpišu ugovor o toj drugoj fazi kredita sa austrijskom firmom VAM, istoga časa predstavnici Studentskog parlamenta UIS-a i Unije studenata RS zaprijetili da će bojkotovati nastavu, oktobarski ispitni rok i organizovati ulične proteste.

Predsjednik Studentskog parlamenta UIS-a Aleksandar Glavaš i Unije Predrag Govedarica dramatično su vapili da će ako se ne potpiše kredit biti ugrožena budućnost Univerziteta i ne lezi vraže "razvoj istočnog dijela RS".

Iako još nije otkriveno na koji način je utrošeno sedam miliona iz prve faze kredita, da li je bilo zloupotreba i kakvih, ministar prosvjete RS Goran Mutabdžija nije izdržao pritisak i parafirao je ugovor o kreditu 2, ali je istovremeno vješto prebacio odgovornost na moćnije od sebe: ugovor je stupio na snagu tek kada ga je odobrila Vlada.

Upravo zahvaljujući Univerzitetu Istočno Sarajevo, Ministarstvo prosvjete i kulture ovih dana zaradilo je revizorsko "mišljenje sa rezervom". Revizori su utvrdili da je kršenje zakona na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu teško 12 miliona maraka, jer je Upravni odbor Univerziteta (čiji član je student Lučić) dao odobrenje da se podigne komercijalni kredit za kupovinu studentskog doma bez odobrenja Narodne skupštine, čime je prekršen Zakon o zaduživanju.

Glavni revizor RS Duško Šnjegota rekao je i to da se prvi put sreo sa tako direktnim kršenjem sistemskog zakona.

- Ovo je presedan, po onome što ja znam, moglo bi se reći u čitavom periodu postojanja RS - rekao je Šnjegota.

Univerzitet Istočno Sarajevo još nije tužio revizora, ali je u medijima prorektor Trbojević odbacio sve njegove nalaze, prebacujući odgovornost na ministarstvo prosvjete i finansija.

Iz Ministarstva prosvjete su ga podsjetili da nisu učestvovali u kreditnom zaduženju i da je odluku o tome donio UO Univerziteta. Pozvali su nadležne organe da utvrde prekršaj ili krivično djelo.

O Univerzitetu se krajem jula razgovaralo i na sjednici Skupštine grada Istočno Sarajevo na kojoj je preletač od stranke do stranke, prorektor Trbojević uz glasnu podršku poslanika SDS-a optužio Vladu RS da je "natjerala Univerzitet da se kreditno zaduži čime ga gura u bankrot", dok istovremeno finansira gradnju paviljona 4 u Banjaluci.

Vlada je pozvana da preuzme obavezu vraćanja kredita koji je, da još jednom podvučemo, odobrio UO Univerziteta, jer, kako je rečeno, Univerzitet u Istočnom Sarajevu ima manji budžet od onoga u Banjaluci. Prorektor Trbojević je ponovo osuo drvlje i kamenje po ministru prosvjete optužujući ga da ne zna ni da se gradi studentski dom za koji ovih dana u jednom intervjuu traži da nezakonito i kao nigdje na planeti bude uknjižen kao vlasništvo Univerziteta. Studentski lideri kojima Univerzitet hoće da otme dom o tome poslušno ćute.

Kakav je dil u kreditnom zaduživanjima bio sa studentima Lučićem, Glavašem i Govedaricom jednom će valjda utvrditi plaćeni za to. Možda će neko, ko će ga znati, sve to anonimno napisati u ovih dana prezentovanoj aplikaciji MUP-a RS za prijavljivanje korupcije i zatražiti da bude utvrđeno da li je tačno da su studenti svoju bitku za kredit naplatili skupim satovima, automobilima, cehovima u restoranima i računima za mobilne koje im je navodno plaćao UIS. Očekivati je to, jer malo ko u Istočnom Sarajevu, bilo da je riječ o studentima, profesorima ili običnim ljudima, ima lijepu riječ za studentski trojac.

Zakoni gluposti

Da bi čovjek shvatio suštinu problema današnjice, pa i doline silikona u kojoj su idoli miliona "biznismeni" i sponzoruše, potrebno je bar nekoliko puta da pažljivo pročita esej iz 1976. godine jednog od najpoznatijih svjetskih ekonomista 20. vijeka, profesora sa Univerziteta Berkli Karla M. Čipola pod naslovom "Osnovni zakoni ljudske gluposti".  

Čipola je možda i uvredljivo opisao moguće grupe ljudi, svrstavajući nas u četiri osnovne kategorije: bespomoćni, inteligentni, razbojnici i glupaci.

Demistifikovao je pet osnovnih zakona ljudske gluposti, od kojih prvi glasi: Uvijek i neizbježno, svi potcjenjuju broj glupana u opticaju. 

Ukratko on objašnjava kako glupavi ljudi drugima i društvu u cjelini prave štetu. Zaključak glasi: Glupani iz vlastitog zla eliminišu svako dobro u  okruženju. Razbojnici ga eliminišu iz vlastitog interesa. Tako dolazimo do osnovnih razloga koji dovode do negativne selekcije. 

Ne znam šta o tome misli student ekonomije Lučić i da li je pročitao ovaj esej uglednog profesora. Ne znam da li je u stanju da na praktičnim primjerima simulira definicije prof. Čipole i poslaže mozaik, kako bi kao budući dipl. ekonomista pokušao da dadne svoj naučni i praktični doprinos stvaranju boljeg i bogatijeg društva, ne samo za sebe, naravno.

Ne znam ni u kojoj kategoriji se prepoznao? I ko je uopšte zapalio žito? Ali jedno konačno znam, a to je odgovor na pitanje: Ako im je Ceca majka, ko im je tata?  Pa "Trbojević"!

Mirjana Kusmuk

 http://www.glassrpske.com/komentar/kolumne/Nisu-sve-budale-iste/lat/2012.html

 

Čudna neka bratija, moj profesore…

romanijapres | 12 Februar, 2017 12:12

Vojo Tomić , legenda koja još traje…              

Piše: Stamenko FIŠER

 

– Ostavili smo generaciju skijaša s kojom bi se svako pametan ponosio.

Činili su je: Branislav Lolović, Zoran Perušina, Horo Rejmon, Enis Bećirbegović, Aleksandar Prović, Amar Gorčić, Arijana Boras, Jasmina Dedić, Igor Vanovac, Igor Latinović, Edin Terzić, Samir Smajić, Afan Arslanagić, Edin Terzić, Ana Prović… Ma kažem vam: Enisa i Jasminu Dedić neće još niko nadmašiti za deset godina na prostorima BiH. Ali, što može jedan lud, to hiljadu pametnih ne ispravi. Čudna neka bratija okupila se oko skijanja – priča Vojo Tomić, trener, sportski radnik, dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva kao trener i organizator ZOI ‘84…

Bio je lijep februarski dan. Nikad ljepši, sjeća sa naš sagovornik. Svi su gledali u nebo i vrtili glavom. Moja ekipa saradnika na Bjelašnici više je gledala u nebo nego ispred sebe u ono što radi. Vezisti su javili telefonom: Stiže nam Branko Mikulić! Rekao sam onako više za sebe:

– Bolje da su javili da stiže snijeg!

Branko Mikulić je zaista bio veliki autoritet. Ljudi su iz poštovanja mirno stajali pred njim. Bio je veliki čovjek i veliki radnik. Dvije sekretarice koje su čule moj komentar odmah su gotovo uglas uzviknule:

– Kako tako možete reći druže Vojo!

A što ne bih mogao, pomislio sam u sebi jer sam shvatio da sam pretjerao. Bila su to takva vremena. Poštovao sam i ja Branka Mikulića kao i svi, ali eto otelo mi se, šta mogu. Učinili smo sve a snijeg nikako da padne… Ma moram i ovo ispričati. Sjećam se jednog teksta u novinama koji je posebno nas na Bjelašnici doveo u groznu situaciju. Novinari kao novinari pisali su o svemu a jedan se odvažio da na naslovnoj strani napiše kako ne treba brinuti za Bjelašnicu ako nema snijega jer imamo – topove. Naravno, to je bila notorna glupost koju ne bih sada sa ove vremenske distance komentarisao. Kakvi crni topovi.

Kada je izašao iz automobila Branko Mikulić je pogledao Voju Tomića i tridesetak sekundi čekao je odgovor postavljen pogledom.

– A šta da mu kažem? Šuti on, šutim ja. Pa svi znaju da nema snijega i šta ja trebam da mu kažem ono što svi znaju. Gleda on mene pravo u oči, gledam ja njega još pravije…

Tih tridesetak sekundi svima tada zaposlenim na Bjelašnici ali i u cijelom Olimpijskom komitetu bili su dugi kao trideset godina.

– Druže Vojo, prozbori Branko Mikulić onako tiho da sam ga, čini mi se, samo ja čuo:  Hoće li biti snijega? Nisam čekao ni trena: To u ovom trenutku samo zna CIA i Bog, pardon oni gore!

Svi su zabrinuto zaćutali.

– Ovakav odgovor posebno od mene niko nije očekivao, a kamo li Branko Mikulić. Kakvi oni gore! Kakav Bog! Ali brzo je shvatio što želim reći. Da bi izvadio stvar šaljivo je, a ja bih dodao i diplomatski, kazao: „Pa znate svi ljudi griješe…žž! Tu se značajno zaustavio, još značajnije pogledao, nasmijao i nastavio…

Kombinacija CIE, Boga, onih gore, Olimpijade i 1984. godine nikome nije bila shvatljiva. Niko je nije komentarisao. Snijeg je pao. Vojo Tomić je odradio posao što je najbolje mogao.

– Dugo sam poslije toga razmišljao o toj rečenici i uvjeren sam da je ona najkrivlja što sam kasnije bio nagrađen Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva, najvećeg priznanja koje jedan pojedinac može dobiti. Bilo je toliko ljudi u Olimpijskom komitetu, bilo je toliko zaslužnih a ja sam je ipak dobio kao trener. Veliki je to bio gaf tog velikog čovjeka…

Šta se sve kasnije događalo u životu Voje Tomića u ovom dijelu priče nije toliko važno. Bitno je da je to još više dalo podstreka čovjeku koji je navikao kroz cijeli svoj život da samo sebe može održati stalnim dokazivanjem. Priznala ga je sredina, priznao ga je svijet.

– Uvijek ste na početku ma koliko bili blistavi i ma koliko toga napravili.

Ispričajmo i ovo. Često izgovara kada oni koji ne znaju ko je ispred njih i koliko zna onu već prepoznatljivu: ma šta čitao, bio, čovječe bio…

Prema toj rečenici će ga vjerovatno pamtiti svi oni koji simbolišu ovo vrijeme neznanja, nerada i nediscipline. Svugdje na svijetu on bi bio žpočasni doturež a kod nas jedva da mu priznaju ono što i vrapci na grani znaju i tako uporno ponavljaju iste gluposti. No, imat ćemo se kad kajati.

– Ono što danas znam je da takvu Olimpijadu nikad više nećemo moći napraviti. Svi smo bili kao jedno. Cijeli grad, cijela država. Znali smo što i kako hoćemo. Imali smo snagu da prebrodimo što se u normalnim uslovima i ne može napraviti. Znali smo što dobivamo. Jedino što me u svemu malo nerviralo je bilo stalno zanemarivanje stranaca, njihovih stručnjaka koji su takođe bili zaslužni što je ZOI 84  proglašena odlično organizovanom… – ovdje malo zastaje, prisjeća se… – Ma, kako smo radili. Onako kako danas ne radimo. Imali smo pred sobom plan i nijedan komentar u stilu: a možemo li mi ovo. Nismo bili sumnjičavi, nismo bili destruktivni. Nismo postavljali suvisla pitanja. Vjerovali smo jedni drugima. Kada mi najave dolazak inspekcije,

a to su bili uglavnom strani stručnjaci, pozovem Stoleta Granzova i prvo njega pošaljem u obilazak, u našu inspekciju. Nije bilo slučaja da se obrukamo. Kada Stojan javi: sve je OK, ja znam da je uredu. Mirno i staloženo dočekam strance i kažem: izvolite. Velika je stvar bila imati ekipu kojoj vjerujete i koja vama vjeruje…

Pričati sa Vojom Tomićem o Olimpijadi možete satima i danima, ali nas je prije i poslije svega zainteresovala jedna njegova rečenica:

– Jedini sam trener koji je dobio Šestoaprilsku nagradu!

Ko ne poštuje starost, kako će poštovati mladost, a tek sebe. Ne trebamo kriti, a to se manje – više zna, sadašnji ski pokret je na samo sebi (dvo)ličan način isključio sve one koji su nekada nešto značili i koji su bosanskohercegovačko skijanje učinili dostojnim, poštovanim i cijenjenim. Kada bilo gdje u inostranstvu spomenete ime Voje Tomića ponosni ste što ste Bosanac i Hercegovac. Naravno, ovdje su vremena učinila svoje… No, kako i to manje – više svi znaju – samo ne govore uživajajući u svojoj neprimjerenoj oholosti, nastavimo razgovor sa našim sagovornikom…

– Duga je to priča – počinje Vojo kazivati dok gleda kroz prozore još jednog slavljenika, hotela Maršal na Bjelašnici – Počeo sam u SK Sarajevo kao neiskusan trener ali sam znao da moram učiti. Samo sa znanjem se može ići dalje. Uspio sam obezbijediti učešće na nekoliko trenerskih seminara u Austriji. U toj prvoj mojoj generaciji takmičara bilo je dosta talentovanih mladića i djevojaka kao na primjer: Kalman, Trninić, Pašović i drugi. Međutim problem je bio što tadašnje vodstvo Sklijaškog kluba Sarajevo je više voljelo da gradi sebi domove i vikendice nego da se ozbiljnije pozabavi kvalitetom smučanja i armijom mladih ljudi koji su u njega gledali kao u Boga. Svi predsjednici kluba su napravili sebi vikendice  i to jednu do druge. Nije im padao na pamet kvalitet sporta. Oni su zadovoljavali svoje potrebe sa malo rakijice, malo muzikice i malo skijanja na svojim ski liftovima. Djeca, mladići i djevojke su bili prepušteni sebi. Naravno, ne i njihovoj priči. Ako biste ih nešto pitali sutradan na stazi dok su bili još mamurni od neprospavane noći oni bi vam se zaklinjali do naveče i govorili gluposti od kojih mi je postajala sve više muka. Kao i današnji političari, govorili su jedno a radili drugo. No, to nije bio samo izum njihovog vremena. Moju pažnju ipak je zaokupljala mladost. Poznavao sam direktora Ski gimnazije u Austriji. Obratio sam im se, pojasnio što je u pitanju i pozvali su me. Naša gradska SOFK-a je odlučila da mi pomogne. I počeli smo. Išli smo na glečere kod njih a oni su dolazili na ljetovanje kod nas…

Ne treba opisivati kako su pojedini bahati čelnici iz ski organizacije gledali na žludog Vojuž. Punim ustima pitali su se šta on to muti. Da li naša bezbjednost zna za djelovanja druga Tomića. A njima je bilo krasno. Zaposjeli su planine, domove i vikendice. Sviralo se i pjevalo. Ponekad se i igralo, a skijati… e to je bila druga priča.

– Plod te moje saradnje sa Austrijancima pokazao se vrlo brzo. Samo nakon tri godine Ajdin Pašović je postao prvo omladinski a onda seniorski prvak Jugoslavije, učesnik Olimpijade u Insbruku. Slovenci su već tada činili svjetski vrh a eto jedan Pašović stigao je brzo da im pomuti računice.

To je sad već bila ozbiljna priča. Oni koji su u startu Voju proglasili ludim, govorili su: žVidite šta uradi naš drug Vojo. Svaka čast. Govorili smo mi da tu ima neštož. I bilo je, ali nažalost, ne njihovom zaslugom.

– Ajdin je kao osamnaestogodišnjak vozio sve svjetske spustove. Bio je elita Šladminga, Vengena, Kicbila, Obersdorfa, Garmiša… Od tako mladog skijaša se više nije moglo očekivati…

I tada je život bio satkan od uspona i padova. Euforija koja je zavladala brzo se raspršila.

– Šta hoće sad taj Vojo. Kakve posebne pripreme za Ajdina… počeli su da govorkaju oni koji su bili zaduženi za mahale – Ne diže li se on previše…

I po starom dobrom sarajevskom receptu: onu glavu koja suviše viri treba što prije spustiti.

– U sredini u kojoj je meza glavna ne možete puno napraviti. Klub je glatko odbio sve moje zahtjeve da se Ajdinu naprave posebne pripreme. Njegova nedorečena karijera počela se gasiti, malo pomalo počeli smo ništiti ono što smo sami napravili. Ajdina Pašovića je prema mišljenju mezetlija trebalo (a zanimljivo da to mišljenje i danas vlada) uništiti. Na sreću bilo je i onih koji su vidjeli da se takav skijaš ne rađa svaki dan. Dali su ideju da se napravi novi klub sa entuzijastima i znalcima. Napravili smo Želju, zapravo obnovili ga.

Na svojim plećima ekipa u kojoj su bili Huso Arslanagić, Miomir Cicko Prović, Ibro Slipičević, Zoran Došner, Muhamed Krivošić (naravno zajedno sa Vojom Tomićem)  iskusila je šta znači entuzijazam i ljubav prema skijanju…

– Najvažnije je reći da nas je sportsko društvo Željezničar prihvatilo i pomoglo. Direktor Željezničara je bio Dane Maljković i trebao bih sada što kaže Huso Arslanagić dići se i odati mu počast. Dakle, Dane nam je dao svaku vrstu pomoći. Prvi predsjednik je bio profesor Vladimir Poleksić, dekan Fakulteta za fizičku kulturu. Dobili smo prostorije u Titovoj ulici. Dobili smo svoje mjesto u društvu. Nabavljeni su nam automobili za prevoz takmičara. Počeli smo ponovo da živimo punim plućima. Za par godina stvorili smo generaciju izvrsnih takmičara…

Iz Skijaškog kluba Sarajevo opet su pričali kako je onaj ludi Vojo opet počeo djelovati. No, sada su bili u poziciji samo da žlajuž. Izvinite na izrazu ali šta drugo reći kada  znate onu narodnu: psi laju, karavani prolaze…

– Ne mogu a da se ne sjetim te generacije izvrsnih skijaša počev od braće Doršner. Nažalost, Jana danas nema, poginuo je braneći Sarajevo. Tu su još bili: Afan Arslanagić, Horo Reimon, Aleksandar Prović, Milan Petrović, Boris Košutić, Mićo Lučić, Branislav Lolović, Željko i Duško Anić, Edin Terzić, Aleksandar Mišković, Zoran Perušina, Snežana Kureš, Vedrana Perić, Arijana Boras, Marina Vidović…

Ovdje treba istaći, kaže Vojo, da su skijaši/smučari SK Željezničara bili okosnica reprezentacije koja je nastupila u Albervilu. Bili su tu: Arijana Boras, Marina Vidović, Zoran Perušina, Edin Terzić, Igor Latinović… A treneri su bili Vojo Tomić i Ajdin Pašović.

– U Željezničar dolazi što je vrlo zanimljivo za predsjednika kluba Marko Petrović, današnji predsjednik Ski Saveza BiH. Moram reći da je to, nažalost, jedini čovjek u Predsjedništvu koji poznaje probleme u klubovima, materijalne, stručne i ostale a to je vrlo važno moraćete priznati, zar ne. Želim naglasiti da smo mi bili duboko svjesni da od Saveza ne možemo očekivati materijalnu ili bilo kakvu drugu pomoć. Znali smo da smo kao građani osnovali klub, te da se o njemu moramo brinuti sami.

S obzirom na to da je Željezničar radio u kontinuitetu stvorena je, prema riječima Voje Tomića, još bolja generacija. Činili su je: Branislav Lolović, Zoran Perušina, Horo Rejmon, Enis Bećirbegović, Aleksandar Prović, Amar Gorčić, Arijana Boras, Jasmina Dedić, Igor Vanovac, Igor Latinović, Edin Terzić, Samir Smajić, Afan Arslanagić, Edin Terzić, Ana Prović… Slijedili su je još darovitiji kao Dejan Čečar, prvak Jugoslavije u cicibanskoj i pionirskoj selekciji… zatim Bojan Bulajić, Vladimir Lučić, Nesko Hadžimuratović, Sejo Čaušević, Tarik Bisić, Dario Muratović te sadašnji treneri Medveščaka  Marko Šuman i Davor Lažeta…

– Ova generacija je dobro radila. Dovedeni su treneri iz Slovenije. Stizali su međunarodno vrijedni rezultati. Enis Bećirbegović osvaja dvije medalje u Val-di-Zeru. Da, da onaj isti Enis Bećirbegović koji i danas vozi i kojeg neznalice tako omalovažavaju. Ma što upšte takve stvari pričati. Stvorili smo generaciju skijaša kojoj ne bi bilo kraja na svjetskom planu. Ako kažem da jednog Enisa ili Jasminu Dedić niko neće pobijediti za deset godina onda sam sve rekao. Pa, ta naša omladina danas radi kao treneri i stručnjaci širom svijeta. Pogledajte jednog Igora Vanovca, on trenira Amerikance…

Na trenutak Vojo Tomić zastaje, skida naočale i širi ruke:

– Eto, prije mjesec dana bivši naši takmičari sada treneri Medveščaka kao gosti su nam očitali lekciju. Bili su gosti sa svojim takmičarima iz Hrvatske na Kriteriju prvog snijega na Bjelašnici. Njihovi puleni su nam očitali takvu lekciju da je to bolje i ne spominjati… Činjenica je da danas nemamo takmičara vrijednog spomena. Pa, čovječe (širi ruke) uništili smo sve što smo imali. Željezničarom vlada neka čudna bratija. Sve što je valjalo je otišlo. Čujem da su Nadir Abaza i Vedo Kasumagić vani, na svoju veliku sreću. Opet je, čini mi se, zavladala ekipa za mezu. Napravili su kuću i sve kao nekada u najgora vremena. Čujem da ih svi napuštaju, a i ko bi ostao kada im sportski rezultati nisu važni…

 

Gdje smo u alpskom skijanju…

  • Vjerujem u našu omladinu i opravdano smatram da oni mogu postići mnogo. Davno sam saznao ali i na svom primjeru spoznao da medalju kuje entuzijazam i stručnost pa onda novac. Imamo sasvim dovoljno mladih ljudi sa određenim potencijalom i imamo dovoljno mladih momaka koji su treneri. Međutim, oni neće napraviti ništa ako im ne pomognemo, ako ih prepustimo da budu dovoljni sami sebi. Sve njih treba edukovati. Ne bih u ovom tekstu mnogo govorio o rezultatima. Oni su shvatljivi svima. Kada naši najbolji takmičari zaostaju po deset i više sekundi onda je sve jasno. Teoretski u jednu sekundu stane stotinu takmičara. Ako neki zaostaju tri ili četiri sekunde, to je za tri ili četiri stotine takmičara. Znate li šta je to? Znaju i oni. Na tim takmičenjima obično nema ni Austrijanaca, ni Švicaraca, ni Francuza i Nijemaca… Gdje smo mi onda u alpskom skijanju….
  • Kako doći do novih velikih takmičenja…
  • Nikako! Vrlo teško! Imali smo skoro kandidaturu za olimpijske igre i znamo kako smo prošli. Međunarodne institucije, što je i normalno, imaju niz zahtjeva. Nikad ih nismo mogli ispuniti. Međutim, ZOI ‘84 nismo slučajno dobili. Imali smo sazrele političare, proizvedeni su privredni i sportski kadrovi, koju god fabriku smo otvorili imali smo radni kadar za nju. Imali smo brojna međunarodna takmičenja. Sa ovim kadrom i ovim shvatanjem ne znam kako uopšte opstajemo. Nema nas nigdje i mi se pravimo da to ne vidimo. U ski sportu utaborila se jedna čudna bratija koja ne zna izvesti  zemlju na svjetsku scenu. Ima časnih pojedinaca koje treba spominjati ali ostale… Za ovih desetak i više godina nismo imali na našim startnim pozicijama u skijanju Austrijanaca, Njemaca ili Amerikanaca. Pametnom čovjeku to sve govori.

 

Bjelašnica ide dalje…

  • Bjelašnica još ima šansu da je sačuvaju. Odgovornost leži na planerima, odnosno institucijama koje odlučuju o našem kvalitetu života. No, planiranje nam nije bila jača strana. Divlja gradnja nije novost ovog vremena. Kažu onaj ko ne planira nema šta da očekuje od budućnosti. Povampirene duhove primitivizma i skorojevića može ukrotiti Kanton, Opština, OHR… Urbanizam ima glavnu riječ…

BiHSki magazin

Da li će skijanja biti na planinama oko Sarajeva – pitali smo Voju Tomića, legendarnog ski trenera, čovjeka koji je i srcem i dušom vezan za Bjelašnicu i Jahorinu.

Pogledao nas je i zaćutao kao da ne vjeruje u ono što ga pitamo… -… a zašto to ne pitate one koji se predstavljaju da “gazduju” ovim planinama. To su ljudi koji su upropastili skijanje u BiH. Da li se bez njih i prije nešto moglo. Tražio sam da meni iznajme Bjelašnicu ili Jahorinu za marku ali su se pravili da ne čuju. I sada govorim dajte mi olimpijske planine za marku i napraviću što znam. Ali ne, oni traže “puke” milione koje im niko neće dati

Prof. Vojislav Tomić 1937-2017

Kome je raj hotel Rajska dolina na Jahorini?

romanijapres | 09 Februar, 2017 17:31

Ko i zašto krije krije slučaj desetogodišnje pljačke koja se odvija na Jahorini u hotelu Rajska dolina (bivša vojna imovina koja još uvijek nije riješena) kojom upravlja ugostiteljski servis
Vlade RS i ministarstvo trgovine i turizma Vlade RS. Glavna odgovorna lica
su bivši direktor Ugost. servisa Bodirogić (inače prijatelj i komšija Miladina Dragičevića) i upravnik hotela Momo Garić(koji je bio i kandidat za odbornika snsd pale 2012.).
Višegodišnja koordinisana pljačka se sastojala u tome da su pomenuta lica vjerovatno u sprezi sa još nekima koji su to prikrivali ukrali stotine tona uglja koje su prodavali trećim licima, a koji je trebao služiti za grijanje hotela, enormno su uvećavane navodno potrebne količine, a hotel je slabo
ili nikako grijan. Ukraden je skip bager i prodat nezakonito firmi Majnex tj. Veljku Golijaninu sa Pala a koji je potreban za rad objekta. Ukradena je velika količina namještaja, inventara i posuđa iz hotela. Sem toga direktor i upravnik su uredno primali goste i naplaćivali im smještaj i
ishranu kao i boravišnu taksu, ali ništa nisu evidentirali kao prihod hotela već su prostim rječnikom uzimali sve sebi, a radi se o desetinama hiljada KM na godišnjem nivou kad se zna da je hotel na najboljoj lokaciji na samom ulazu Jahorine. Prodavali su svoju hranu i piće i tako ostvarivali dodatnu nezakonitu dobit. Takođe uzimali su novac za zapošljavanje i ucjenjivali su radnike na određeno i neodređeno vrijeme da pred njima potpišu pristupnicu snsd-u kako
bi pokrili pljačku pred stranačkim šefovima. Cijeli slučaj ispituje i policija ali i interna kontrola resornog ministarstva trgovine, određeni radnici su bili suspendovani i gonjeni iako
ne oni koji su u vezi sa ovim kriminalnim radnjama.
Postavlja se pitanje odgovornosti i Vlade i resornog ministra koja je sve
ovo znala i morala znati cijelu deceniju a prikrivao se kriminal milionskih
razmjera kada se sve uzme u obzir a štete budžetu opštine i republike su
takođe nemjerljive. Da li je to slika turizma koju vlada šalje sa Jahorine, slika javašluka decenijskog, korupcije I kriminala I da li je to šablon ponašanja vladajućih? Ako nije zašto do sada nema reakcije, ćutnja govori više.
Ima li odgovornih?

Nešići umjesto plata spremaju prijave?

romanijapres | 12 Januar, 2017 22:11

Bivši radnici "N marketa" u Foči koji su prije nekoliko dana, kako kažu, istjerani sa posla, tvrde da im vlasnik firme Predrag Nešić šalje policiju na vrata, jer smatra da ga, tražeći zaostale plate, uznemiravaju. Radnici ne odustaju od zahtjeva za isplatu zaostalih primanja, a vlasnik firme Predrag Nešić i njegov brat, direktor "Puteva Republike Srpske" Nenad Nešić najavljuju krivične prijave.

 Radnici "N marketa", njih 8 od 12 koliko je zaposleno u marketima u Foči, uoči Nove godine obustavili su rad tražeći da im se poboljšaju uslovi rada, odnosno da im se obezbjedi grijanje, te da im se isplate zarađene, a neisplaćene plate. 



Nakon nekoliko sastanaka sa vlasnikom firme rečeno im je da se "N marketi" u Foči zatvaraju zbog nerentabilnosti, te da oni traže drugi posao. Na pitanje šta je sa njihovim platama rečeno im je, kako tvrde, čućemo se. Međutim, dan nakon što su marketi navodno zatvoreni ponovo su počeli sa radom, ali sa novim radnicima.

Dragomir Radanović, bivši radnik "N marketa" kaže da je radio tri mjeseca i dobio samo jednu platu, te da nije bio prijavljen.

Srđana Radanović, bivši poslovođa "N marketa" u Foči potražuje tri neisplaćene plate i tvrdi da je otkaz dobila i radnica koja se porodila prije dva dana i kojoj od septembra nisu isplatili ni marku.

Radmili Ostojić firma duguje 1,5 platu, a Nebojša Lučić koji je u "N marketu" u Foči radio dva mjeseca, nije dobio nijednu platu. Kada je došao u "N market" da porazgovara sa direktorom i traži zarađeni novac, on je pozvao policiju zbog uznemiravanja i sada mu je zabranjeno da prolazi pored "N marketa".

Inače, mjesečna plata radnika "N marketa" je 300 maraka i bon od 100 maraka koji mogu da iskoriste samo u "N marketima".

Osim što je policiji prijavio bivše radnike zbog uznemiravanja, vlasnik i direktor firme "N trejd" Predrag Nešić prijavio je i supruga jedne radnice Nedeljka Radanovića, jer mu on, kako tvrdi, šalje prijeteće poruke.

"Niti imam njegov broj telefona, niti sam ga zvao, niti prijetio. Dao sam telefon policiji neka vide i provjere koga sam i kada zvao ili poslao poruke", kaže Radanović i najavljuje tužbu protiv Nešića.

Osim toga što su, kako tvrde, radili bez plate i grijanja, bivši radnici "N marketa" kažu da su sanitarni uslovi u marketima katastrofalni. Najviše poteškoća je sa robom kojoj je istekao rok trajanja.

"Suhomesnati proizvodi su dolazili sa rokom trajanja koji ističe za dan dva, a radnici su tu robu morali da prodaju ili bi im se u protivnom sve odbijalo od plate", tvrdi bivši poslovđa "N marketa" u Foči Srđana Radanović.

O svojim problemima bivši radnici upoznali su i inspekciju rada u Trebinju koja ih je uputila na inspekciju u Palama. "Rekli su nam da svi moramo punim imenom i prezimenom da potpišemo prijavu i dali su nam broj faksa na koji treba da pošaljemo prijavu. Međutim, kada smo poslali prijavu na taj broj, saznali smo da je to faks u preduzeću "N trejd. 

Naš prijava otišla je na ruke direktno vlasniku firme, a iz inspekcije nas niko nakon toga nije nazvao", kaze Srđana Radanović.

Direktor i vlasnik preduzeća "N trejd" iz Istočnog Sarajeva, u čijem sastavu posluju "N marketi", nije htio pred kameru BN televizije, ali nam je rekao da će protiv svih koji iznose laži, neistine i klevete podnijeti krivičnu prijavu, te da očekuje od pravosudnih institucija da reaguju i zaštite njega i njegovu porodicu.

Gotovo identična je i izjava njegovog brata Nenada Nešića, inače funkcionera DNS-a i direktora Javnog preduzeća "Putevi Republike Srpske". "Ja sam nedužan. Svi koji pominju moje ime dobiće krivične prijave. Očekujem od nadležnih organa da rade svoj posao i utvrde istunu", poručio je u telefonskom razgovoru Nenad Nešić.

Ko će koga tužiti i kakve će presude biti, teško je prognozirati. Bivši radnici "N marketa" vjerovatno neće dobiti svoje zarađene, a neisplaćene plate, jer zvanično oni nisu ni radili u toj firmi.

U četiri "N marketa" u Foči od 12 radnika prijavljen je samo jedan, tako bar tvrde bivši radnici i dodaju da je za nepune četiri godine koliko "N marketi" posluju, u Foču kroz njih prošlo više od 300 radnika, većinom neprijavljenih.

 https://www.youtube.com/watch?v=Y_ShoRx5y-s

 

 

Policija po Nešićevom nalogu saslušava otpuštene radnike N marketa

romanijapres | 11 Januar, 2017 18:15

Nakon što su otpušteni radnici N marketa u javnost iznijeli činjenice i podatke o nezakonitim otkazima, te prijetnje i uvrede koje su im uputili vlasnici, braća Predrag i Nenad Nešić, policija je jutros po nalogu braće Nešić saslušala više bivših radnika i članova njihovih porodica.

 Direktor kompanije „N trade“ Predrag Nešić, brat direktora Puteva Srpske i visokog funkcionera DNS-a Nenada Nešića, prijavio je policiji da ga uznemiravaju bivši radnici koji su od njega tražili da im se isplate zaostale plate.

Nakon toga fočanska policija sinoć i jutros odmah je privela i uputila pozive na saslušanje za više bivših radnika N Marketa, te im zabranila da prilaze prostorijama bivšeg preduzeća.

 „Pripadnici Policijske stanice Foča sinoć su priveli na informativni razgovor bivšeg radnika N Marketa Nebojšu Lučića jer ga je direktor Predrag Nešić prijavio policiji tvrdeći da ga uznemirava, a Lučić je samo tražio da mu se isplate zaostale plate. Privodili su i mog supruga Nedeljka Radanovića zato što je išao u centralu moje bivše firme i tražio da mi isplate 3 zaostale plate, koliko su mi dugovali prije nego što su me istjerali sa posla iako sam trudna.


Fočanski policajci su mi muža priveli u Krim-službu i nakon informativnog razgovora naredili da ne smije više prilaziti N Marketima, pozivati direktora Predraga Nešića i upravu. I ja sam dobila poziv i trebala sam da se javim policiji, ali sam trudna pa nisam mogla da odem u stanicu. Strašno je šta se događa, da policija i država privode obespravljene radnike koji traže pravdu i zaostale plate, a štite gazde koji se bogate na našoj muci. 

Nešići preko posrednika prijete i vrše pritisak na mene i moju porodicu da ne izlazim više u javnost i ne tražim na sudu naknadu štete, ali ja neću odustati uprkos pritiscima. Jutros je posao napustila i radnica koja je došla da radi poslije nove godine umjesto nas 7 koji smo otpušeni samo iz te jedne prodavnice u Ulici cara Dušana, jer nije mogla da izdrži pritisak i uslove rada više od dana. 

U još mnogo težoj situaciji su radnici u Trnovu, i mi stvarno još jednom apelujemo na inspekcije i državu da napokon nešto preduzme, spriječi njihovo iživljavanje i zaštiti naša osnovna ljudska i radnička prava“, kaže Srđana Radanović, bivša radnica N Marketa koja je za novu godinu dobila otkaz.

Već duže vremena u javnosti se često govori o teškom položaju radnica u Nešićevim firmama, koje često nisu prijavljene, nemaju slobodan dan ni za praznike, ne primaju ni zakonom zagarantovani minimalac ili im se 300 maraka ličnog dohotka sa zakašnjenjem isplaćuje u namirnicama umjesto u novcu preko računa. 

Uprkos brojnim prijavama inspekcijski organi nikada nisu reagovali, izašli na teren, utvrdili činjenice i kaznili odgovorne osobe i vlasnike zbog kršenja zakona.

Umjesto da zaštiti obespravljene radnike, policija ih privodi i saslušava, te traži od njih da ne dolaze u bivše preduzeće i ne traže isplatu zarađenih plata. To je najbolji pokazatelj da otuđene i zarobljene institucije Republike Srpske imaju za cilj samo da štite vladajuću oligarhiju, tajkune i političare, i da sprovode represiju nad obespravljenim građanima ukoliko se usude da zatraže zaštitu i prava koja im po zakonu pripadaju.

(Nebojša Vukanović)

Kako Nešić zlostavlja robinje - primjer radnica N marketa iz Foče

romanijapres | 10 Januar, 2017 18:35

Kako Nešić zlostavlja robinje – primjer radnica N marketa iz Foče

Da radnice N Marketa nisu ništa drugo do savremene robinje koje iskorištavaju gazde – braća Predrag i Nenad Nešić, funkcioner DNS-a i novozabrani direktor Puteva Republike Srpske, pokazuje primjer iz Foče. N Market ima 4 prodajna objekta u Foči, i u njime je prijavljeno svega nekoliko radnika, dok većina radi na crno i ne prima ni zagarantovani minimalac. Zbog više neisplaćenih plata i teških uslova rada 7 radnika N marketa br 20 u Ulica cara Dušana uoči nove godine obustavilo rad tražeći isplatu 3 zaostale plate, ali umjesto plata dobili su otkaze.

Bez posla su ostali Srđana Radanović, trudnica i jedina prijavljena radnica u ovoj prodavnici, te Branimir Jovanović, Vesna Papović, Dragomir Radanović, Nebojša Lučić, Radmila Ostojić te Vesna Kostović, još jedna trudnica koja nije dobila nijednu marku od odlaska na trudničko bolovanje. Srđana Radanović kaže da su Inspekciji rada u Trebinju i Banjaluci prijavili slučaj i tražili zaštitu, ali nikada niko od inspektora nije izašao na teren i pokušao da zaštiti obespravljene i ponižene radnice. „Uoči nove godine smo obustavili rad, tražili sastanak sa gazdom i da nam se isplate zaostale plate jer su nam već dugovali tri. Prvo su nam prijetili i vrijeđali nas, a potom smo se sa gazdom Nešićem sastali u Sarajevu i on nam je dao otkaze. Zaostale i zarađene plate nisam nam isplaćene, a ja sam poslednju primila za septembar i to svega 300 maraka, što je manje i od zagarantovanog minimalca. Od 12 radnika samo je jedno bilo prijavljeno, ali nažalost inspekcija već 3 godine nije ušla u N Markete jer ne smiju i štiti ih vlast. Nešići su nas prvo lažno prijavili policiji da smo prisvojili dnevni pazar, što nije istina, a poslije je došao Nenadov vozač i brat Predrag u prodavnicu, uzeli su nam ključeve, promijenili bravu i istjerali na ulicu. Faks koji smo mi radnici poslali inspekciji rada proslijeđen je Nešiću, tako da je on odmah znao ko se žalio i svi koji su bili na spisku su automatski dobili otkaz. U prošloj godini kroz prodavnice u Foči prošlo je 50 radnika, što najbolje govori kakav je poslodavac i kakvi su uslovi rada jer niko ne može kod njih da izdrži duže vremena“.

Već odavno je poznato da N Marketi posluju mimo zakona, i da se vlasnici prema zaposlenim odnose kao prema robovima koje treba maksimalno iskoristiti za minimalnu naknadu. Nažalost Nešići, kao visoki funkcioneri vladajućeg DNS-a, uživaju zaštitu države i bez obzira na brojne zloupotrebe i nezakonite radnje nadležni organi nikada nisu reagovali i zaštitili obespravljene radnice. Milorad Dodik je nedavno izjavio da se sve manje djece rađa zbog loših uslova života i skromnih plata, pa je ovo pravi primjer da se pokaže kao zaštitnik obespravljenih koji će trudnice vratiti na posao i natjerati svog koalicionog partnera da posluje u skladu sa zakonom i izmiri svoje obaveze.

Primjer otpuštenih radnica iz Foče nažalost nije jedini i izolovan slučaj, i sve je veći broj obespravljenih koje iskorištavaju tajkuni bliski vlasti jer zarobljena država i njene korumpirane institucije ne funkcionišu. Ostaje da se vidi da li će se utvrditi ko je u Inspekciji rada zloupotrijebio položaj, i prijavu oštećenih radnika proslijedio Nešićima umjesto da je izašao na teren, postupio u skladu sa zakonom i kaznio poslodavca i odgovorne zbog kršenja propisa. Teško je vjerovati da će inspekcije raditi u skaldu sa zakonom i svojim obavezama, vratiti otpuštene radnike na posao i natjerati poslodavca da izmiri sve obaveze prema radnicima i državi.

Nebojša Vukanović

Nešić nelegano zaradio 4 miliona KM

romanijapres | 22 Decembar, 2016 12:39

Nenad Nešić, direktor JP “Putevi RS” i njegov štićenik Mladen Lučić, vlasnik firme “Legend” d.o.o. iz Istočne Ilidže, nelegalno su, ucjenom putarskih preduzeća iz ovog entiteta, zaradili mnogo više od 1.350.000 KM, kako sam objavio prije nekoliko dana.

 

 Nešić i Lučić su so uvezli iz Egipta i plaćali je 63 KM po toni, sve sa prevozom do Republike Srpske.


Ukupno su uvezli iz Egipta cca 19.000 tona, za šta su izdvojili, prema potvrđenim podacima, 1,2 miliona KM.

Istu tu so putarima iz Republike Srspke naplatili su po 170 KM/t, što znači da su ostvarili razliku u svoju korist od 107 KM/t.

Na 19.000 tona ta zarada, ostvarena ucjenom, iznosi 2.033.000 Konvertibilnih maraka.

Nešić i Lučić su, preko firme “Legend”, ukupno isporučili putarima 30.000 tona soli.

Ako prihvatimo da su troškovi nabavke, prevoza i ukalkulisana zarada za ostalih 11.000 tona soli (osim onih 19.000 iz Egipta), do skladišta svakog od putarskih preduzeća, zaista koštalo Nešića i Lučića 125 KM po toni (fakturisali su i njih po 170 KM/t), onda je nelegalna zarada na ovih 11.000 tona dodatnih 495.000 KM, što znači da su Nešić i Lučić ucjenom zaradili najmanje 2.528.000 KM.

Pitanje je da li je ostalih 11 hiljada tona uopšte so i šta su sa onom iz Egipta pomiješali Nešić i Lučić, tako da je sasvim realno da je njihova zarada na ovom ucjenjivačkom poslu oko 4 miliona KM.

Nenad Nešić, direktor JP “Putevi RS” ucijenio je putarska preduzeća iz Republike Srpske da od firme “Legend”, koju Nešić protežira, moraju kupiti so za posipanje puteva. U suprotnom, obustavio bi im isplate za poslove koje obavljaju po Ugovorima sa JP “Putevi RS”.

Nešić je predstavnicima jedanaest putarskih preduzeća iz RS lično saopštio da moraju pristati na navedenu ucjenu (i cijenu) ili za njih para sa računa “Puteva” nema.

Putari su prihvatili, vjerujući da nemaju kud, jer ih je Nešić obavijestio da iza njegovog zahtjeva stoji “lično Marko Pavić, predsjednik DNS-a” i da on to radi po njegovom nalogu.

Nešić je visoki funkcioner DNS-a, zadužen za Sarajevsko-romanijsku regiju.

Nešić je slagao putarima, jer, prema potvrđenim saznanjima, Pavić nema ništa sa ovom ucjenom, niti je na bilo koji način u njoj učestvovao. 

Uprkos tome, lider DNS-a nalazi se, nakon Nešićevog prljavog posla, u centru afere, kojom se već bave nadležne insitucije.

Legend d.o.o

Nešić je naložio putarskim firmama da so moraju kupiti od preduzeća “Legend” d.o.o., koje je registrovano u Istočnoj Ilidži.

Vlasnik tog preduzeća je Mladen Lučić, do prije dvije godine jedan od vođa studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu, i (godinama već) izvršilac brojnih Nešićevih prljavih poslova.

Nešić i Lučić se predstavljaju kao kumovi.

So za posipanje puteva, koju su putarske firme morale kupiti, kako ne bi ostale bez svojih para iz JP “Putevi RS”, koštala ih je 170 KM po toni, što je, lako je uočiti, gotovo tri puta skuplje od stvarne cijene. 

Potrebe putarskih preduzeća u zimskom periodu su 30.000 tona soli, i to kada je snijega i leda u izobilju. 

Ucjenjivanje se itekako isplatilo Nešiću i Lučiću.

Direktor silom

Nešić je za direktora JP “Putevi RS” postavljen 25. jula ove godine i to na insistiranje Marka Pavića. 

Prije tog postavljenja, Pavić je insistirao da Nešić bude imenovan na poziciju direktora “Elektrodistribucije” Pale, umjesto Ljubomira Mrde, aktuelnog direktora i člana SNSD-a.

Mrda nije htio da podnese ostavku, a koalicija SNSD-a i DNS-a zamalo je pukla.

Od tada se odnosi između ove dvije stranke stalno pogoršavaju, a došli su do nivoa u kojem se otvoreno vrijeđaju predstavnici SNSD-a i SP-a, sa jedne i DNS-a, sa druge strane.

Nešićevo ucjenjivanje putara i nezakonito otimanje cca 4 miliona KM svakako ide u prilog Miloradu Dodiku u obračunu koji slijedi sa Pavićem. I koji je neminovan. 

Nešić redom bije

Nešić je vrlo nasilna osoba: 02.09. ove godine isprebijao je Živorada Bosančića, izvršnog direktora za pravne poslove u JP “Putevi RS” (objavio sam tekst o tome 02.09.).

Bosančić je tada odbio da podrži određene Nešićeve nezakonite zahtjeve.

Nešić je toliko teško prebio Bosančića (člana Socijalističke partije) da je interevnisala Hitna služba, a sve je zabilježila i policija.

Međutim, Režim je zataškao Nešićevo divljanje kako ne bi izašlo u javnost i nanijelo štetu na samom početku predizborne kampanje za lokalne izbore.

Nije to bio prvi teški incident u "Putevima", nakon što je Nešić preuzeo direktorsku funkciju.

Nešto prije pomenutog incidenta, Nešić je fizički nasrnuo na Borisa Pavkovića, tehničkog direktora, ali je ovaj uspio izbjeći batine.

Nešićevi dugovi

Nešić godinama već sa svojim privatnim firmama vrši razne malverzacije, ali je bio zaštićen od Režima, jer je finansirao SNSD i bio član te stranke, sve do pred izbore 2014. godine. 

Nešić je tada pristupio stranci Napredna Srpska, koja je na izbore izašla na listi DNS-a.

Nakon što su dva poslanika ove partije napustili Pavićev poslanički blok, Nešić je ostao lojalan DNS-u.

DNS je nastavio da ga štiti od pravosudnog progona, koji bi morao da se desi, jer je Nešić budžetima RS i BiH napravio štetu od 1,2 miliona KM, poreskim utajama.

Nešić je sa samo dvije firme napravio štetu od cca 1,2 miliona KM: To su firme “Dar Company”, koja Poreskoj upravi RS duguje 337.743,25 KM, „N trade“, čiji je dug PU RS - 20.138,41 KM, dok je „Dar Company“ dužna Upravi za indirektno oporezivanje 890.279,77 KM

 http://www.rtvbn.com/3845645/nesic-nelegano-zaradio-4-miliona-km

Nešić ucijenio putare da kupe so, zaradio 1.350.000

romanijapres | 19 Decembar, 2016 09:38

Nenad Nešić, direktor JP “Putevi Republike Srpske” nelegalno je zaradio 1.350.000 KM, tako što je ucijenio putarska preduzeća iz Republike Srpske da od firme, koju Nešić protežira, moraju kupiti so za posipanje puteva. U suprotnom, obustavio bi im isplate za poslove koje obavljaju po Ugovorima sa JP “Putevi Srpske”.
 Nešić je predstavnicima jedanaest putarskih preduzeća iz Republici Srpskoj lično saopštio da moraju pristati na navedenu ucjenu (i cijenu) ili za njih para sa računa “Puteva” nema.

Putari su prihvatili, vjerujući da nemaju kud, jer ih je Nešić obavijestio da iza njegovog zahtjeva stoji “lično Marko Pavić, predsjednik DNS-a” i da on to radi po njegovom nalogu.

Nešić je visoki funkcioner DNS-a, zadužen za Sarajevsko-romanijsku regiju.

Nešić je slagao putarima, jer, prema potvrđenim saznanjima, Pavić nema ništa sa ovom ucjenom, niti je na bilo koji način u njoj učestvovao. 

Uprkos tome, lider DNS-a nalazi se, nakon Nešićevog prljavog posla, u centru afere, kojom se već bave nadležne insitucije.

Legend d.o.o

Nešić je naložio putarskim firmama da so moraju kupiti od preduzeća “Legend” d.o.o., koje je registrovano u Istočnoj Ilidži.

Vlasnik tog preduzeća je Mladen Lučić, do prije dvije godine jedan od vođa studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu, i (godinama već) izvršilac brojnih Nešićevih prljavih poslova.

Nešić i Lučić se predstavljaju kao kumovi.

So za posipanje puteva, koju su putarske firme morale kupiti, kako ne bi ostale bez svojih para iz JP “Putevi Republike Srpske”, koštala je 170 KM po toni, što je znatno iznad stvarne cijene. 

Troškovi nabavke soli i njenog dopremanja do skladišta svakog od putarskih preduzeća ne prelaze 125 KM po toni.

Praktično, Nešiću i Lučiću je ostala čista zarada od 45 KM po toni soli.

Potrebe putarskih preduzeća u zimskom periodu su 30.000 tona soli, i to kada je snijega i leda u izobilju. 

Bili su prisiljeni kupiti svih 30.000 tona, čime su Nešić i Lučić nezakonito pribavili sebi korist od 1.350.000 maraka.

Ucjenjivanje se, sudeći prema ovom poslu, itekako isplatilo Nešiću.

Direktor silom

Nešić je za direktora JP “Putevi Republike Srpske” postavljen 25. jula ove godine i to na insistiranje Marka Pavića. 

Prije tog postavljenja, Pavić je insistirao da Nešić bude imenovan na poziciju direktora “Elektrodistribucije” Pale, umjesto Ljubomira Mrde, aktuelnog direktora i člana SNSD-a.

Mrda nije htio da podnese ostavku, a koalicija SNSD-a i DNS-a zamalo je pukla.

Od tada se odnosi između ove dvije stranke stalno pogoršavaju, a došli su do nivoa u kojem se otvoreno vrijeđaju predstavnici SNSD-a i SP-a, sa jedne i DNS-a, sa druge strane.

Nešićevo ucjenjivanje putara i nezakonito otimanje 1,35 miliona KM svakako ide u prilog Miloradu Dodiku u obračunu koji slijedi sa Pavićem. I koji je neminovan. 

Nešić redom bije

Nešić je vrlo nasilna osoba: 02.09. ove godine isprebijao je Živorada Bosančića, izvršnog direktora za pravne poslove u JP “Putevi Republike Srpske".

Bosančić je tada odbio da podrži određene Nešićeve nezakonite zahtjeve.

Nešić je toliko teško prebio Bosančića (člana Socijalističke partije) da je interevnisala Hitna služba, a sve je zabilježila i policija.

Međutim, režim je zataškao Nešićevo divljanje da ne bi izašlo u javnost i nanijelo štetu na samom početku predizborne kampanje za lokalne izbore.

Nije to bio prvi teški incident u "Putevima", nakon što je Nešić preuzeo direktorsku funkciju.

Nešto prije pomenutog incidenta, Nešić je fizički nasrnuo na Borisa Pavkovića, tehničkog direktora, ali je ovaj uspio izbjeći batine.

Nešićevi dugovi

Nešić godinama već sa svojim privatnim firmama vrši razne malverzacije, ali je bio zaštićen od Režima, jer je finansirao SNSD i bio član te stranke, sve do pred izbore 2014. godine. 

Nešić je tada pristupio stranci Napredna Srpska, koja je na izbore izašla na listi DNS-a.

Nakon što su dva poslanika ove partije napustili Pavićev poslanički blok, Nešić je ostao lojalan DNS-u.

DNS je nastavio da ga štiti od pravosudnog progona, koji bi morao da se desi, jer je Nešić budžetima Republike Srpske i BiH napravio štetu od 1,2 miliona KM, poreskim utajama.


Nešić je sa samo dvije firme napravio štetu od cca 1,2 miliona KM: To su firme “Dar Company”, koja Poreskoj upravi RS duguje 337.743,25 KM, „N trade“, čiji je dug PU RS - 20.138,41 KM, dok je „Dar Company“ dužna Upravi za indirektno oporezivanje 890.279,77 KM.
http://www.rtvbn.com/3845280/ucijenio-ih-da-kupe-so-zaradio-1350000

Zajedno za promene

romanijapres | 20 Oktobar, 2016 20:09

Заједно за промене

Ко је после *41 године извео тенкове на улицу и дошао на власт, како се зове тај режим? Јели он окупаторски? Јесте. И данас нам планирају будућност, они хоће да окупирају и наш 21. Век. Они нашу будућност хоће већ данас да потроше. Прошлост су нам потрошили, садашњост нам троше, хоће и будућност да нам потроше.  И шта нам они нуде у тој будућности, на свом балу вампира шта су нам обећали? Рекли су ако све буде у реду, ако будемо владали без проблема имаћемо дупло више него што имамо данас.Извадите ваше новчанике пребројте шта имате у њима. Да ли од тога може да се живи, да ли за та обећања вреди живети? Ако они преброје паре у својим новчаницима, делегати на њиховом балу вампира, установиће да се налазе већ у 23. Веку, ми смо у 15-ом они су у 23-ем. Очигледно међу нама нема помирења, или ми или они? Ми наравно. Али има практичнији предлог. Ако са грбаче Рсрпске привреде скинемо те паразите, већ данас бисмо сви ми могли да имамо дупло више него што имамо, јер то што они имају украли су од нас. Дакле ако би данас режим отишао са власти ми бисмо већ сутра били у 21. Веку. Зар то није добра понуда? Ако желе да нас уведу у 21. Век лако то могу нека оду и ми смо већ у будућности јер нама са њима будућности нема. У сваком производу који грађани купују пола цене је министарски рекет , ако уклонимо црвене лопове сваку производ ће коштати двоструко мање. Дакле без режима одмах дупло веће плате, без режима одмах дупло ниже цене, 4 пута би нам било боље оног тренутка када они оду. Па зар то није добра понуда?

И они који подржавају режим у будућности коју они планирају има места само за пар хиљада привилегованих људи. То проистиче из извештаја на њиховом конгресу. Нема заблуде не обећавају они ништа друго него да ће имати сви пар стотина марака, са тим не може да се живи. Нормално ће живети само пар хиљада људи. Режим то је црвена нојева барка на њој ће режим да смести тих својих пар хиљада изабраних. Да ли је на тој барци резервисано место и за њих и њихову децу, нека добро размисле да ли су и они у тој гомили која треба да се угуши у потоку или су у тој барци? Ако јесу не треба им замерити, Али ако нису нека добро размисле. У истом смо ми чамцу са њима, ми смо по режиму опредељени за пропадање као и они. Они су на нашој страни само што то не знају.

Свако појединачно треба да посвети време променама. По један сат дневно нека свако ради за промене. Хиљаде људи пута десетине дана то су милиони сати за промене. И оне ће доћи.

Држава може бити препорођена ако буде уклоњен режим.

Режим влада тако што је разјединио народ. Први корак је уједињење опозиције. Треба уклонити кукољ из опозиције. Кукавичја јаја напоље из опозиционог гнезда за сва времена. У обновљеној будућности ће све бити другачије. У њој нема режима. Нови живот може да почне ако буде уклоњена највећа препрека која има своје име и презиме: режим. Деведесетих је речено црвена бандо. Они су данас и црвенији и већа банда. Они су нас гурнули леђима уза зид, ми назад не можемо. Морамо напред. Две поруке: за промене и заједно. Заједно за промене.

Darko Marić iz Nevesinja u sukobu interesa

romanijapres | 28 Februar, 2015 15:40

Već pune dvije godine od 2012. godine odbornik iz "srpske radikalne stranke Dr Vojislav Šešelj" u Skupštini opštine Nevesinje, a sada i potpredsjednik S.O. Darko Marić je istovremeno osnivač i funkcioner udruženja "Sloga" Nevesinje koje se finansira iz budžeta opštine Nevesinje.

Osnovano se zna da je Darko Marić u sukobu interesa, a po Zakonu o sprečavanju sukoba interesa u organima RS u smislu da je po članu 1, 2, 3, 4, 9 ovog zakona kao izabrani predstavnik, (u koje spada kao odbornik), a sada je i potpredsjednik S.O. Nevesinje ima privatni interes koji utiče i može uticati na objektivno i nepristrasno vršenje dužnosti u ovoj lokalnoj samoupravi. 

Privatni interes odbornika Darka Marića se ogleda u tome što je on osnivač. član organa udruženja, lice ovlašteno za zastupanje i poslovanje, što uključuje prednost za njega, i njegovog rođaka Miroslava Marića takođe osnivača, člana udruženja i funkcionera tog udruženja koji je i partijski i poslovni saradnik Darka Marića.

Darko Marić kao izabrani predstavnik u opštini Nevesinje ponaša se nesavjesno i neodgovorno, nezakonito, pristrasno i nečasno, jer stalno favorizuje dodjelu ugovora i poslova i budžetskih sredstava udruženju građana Sloga u čijem radu i i funkcionisanju i poslovanju lično učestvuje kao i sa partijskim, rodbinskim vezama, iz budžeta opštine Nevesinje je ovom udruženju dodjeljeno desetine hiljada maraka bez ikakvog povoda jer ta organizacija nema ni ljudske ni druge resurse kojim bi opravdala tolika izdvajanja cbudžetskih sredstava, čak šta više to su bačene pare. Ne pridržava se principa odgovornosti, poštenja, savjesnosti, otvorenosti i vjerodostojnosti, te se ne pridržava  etike poziva i funkcije koju obavlja, jer diskriminiše druga udruženja i favorizuje praktično svoje udruženje od čega ostvaruje ličnu korist.  U obavljanju javne funkcije izabrani predstavnik Darko Marić, stavlja svoj privatni interes iznad javnog interesa . 

Izabrani predstavnik Darko Marić, je lično odgovoran za svoje djelovanje u obavljanju funkcija na koje je izabran, odnosno imenovani, i politički nije odgovoran građanima koji su ga izabrali ili organima vlasti koji su ga imenovali.

 Izabrani predstavnik Darko Marić, ne smije koristiti javnu funkciju za ličnu dobit ili dobit lica koje je sa njima povezano, i ne smije biti ni u kakvom odnosu zavisnosti prema licima koja bi mogla uticati na njihovu objektivnost, a s obzirom da je Darko Marić glavni funkcioner u udruženju građana Sloga jasno je da ostvaruje ličnu dobit i dobit lica koja su sa njim povezana partijski i rodbinski kao što je slučaj sa Miroslavom Marićem njegovim rođakom i stranakim saradnikom i poslovnim ortakom u ug Sloga. 

Po članu 9. ovog zakona stav d,ž,z,i ističe se da izabrani predstavnik Darko Marić favorizuje svoje udruženje i svog rođaka i partijskog saradnika za dobijanje granta za udruženje Sloga kojim oni upravljaju i tako sebe i rođaka privileguje i utiče na dobijanje granta od opštine, koristi povlaštene informacije o radu organa vlasti radi lične koristi preko udruženja građana Sloga i koristi drugih lica navedenog partijskog saradnika i srodnika Miroslava Marića i  na drugi način koristiti svoj položaj, kako bi uticao na odluke zakonodavne, izvršne  vlasti opštine Nevesinje gdje kao odbornik i potpredsjednik skupštine opštine Nevesinje osigurava većinu i tako obezbjeđuje dobijanje granta za svoje udruženje, te tako postiže ličnu korist i korist drugih lica, neku povlasticu ili pravo, zaključuje pravni posao ili na drugi način interesno pogoduje sebi i drugom licu Miroslavu Mariću sklapanjem ugovora sa opštinom Nevesinje o projektima i slično.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb